The Word Foundation

THE

WORD

NOVEMBAR, 1912.


Autorska prava, 1912, HW PERCIVAL.

TRENUTAK SA PRIJATELJIMA.

Kako životinje u hibernaciji žive bez hrane i očigledno bez vazduha tokom dugog perioda hibernacije?

Nijedan životinjski organizam ne može živeti bez hrane. Potreba i funkcije organizma određuju vrstu potrebne hrane. Hibernacijske životinje ne žive bez hrane niti obično bez zraka, mada im nije potrebno da hranu uzimaju u svoje probavne organe da bi ostale žive u periodu hibernacije. Hibernacijske životinje s plućima obično dišu, ali njihova disanja nisu više nego dovoljna da bi njihova tijela bila u kontaktu sa njihovim životnim strujama koje su toliko niske da ih životinje uopće ne dišu.

Vrste životinja i njihove navike raspoređene su prema određenim ekonomskim zakonima prirode za očuvanje stvorenja iz prirode. Hrana je potrebna za održavanje svake tjelesne građe, a čovjekova civilizacija je učinila da intervali u kojima se uzima hrana trebaju biti kratki. Čovjek naviknut na svoja tri ili više obroka dnevno ne razumije ili cijeni kako je to da životinje mogu danima ili sedmicama proći bez hrane, a da neke mogu preživjeti zimu i bez jela. Životinje u svom divljem stanju trebaju proporcionalno manje hrane nego čovjek. Hrana koju jedu prirodne životinje treba da zadovolji njihove potrebe, pa tako i čovjek koji jede hranu mora da zadovolji svoje tjelesne potrebe.

Ali čovjekova hrana također mora osigurati energiju potrebnu za aktivnost njegovog mozga i njegovih želja. Prema ekonomiji prirode, hrana koju jede čovjek povećala bi svoju zalihu energije i povećala snagu. Obično crpi svoju energiju u viškove zadovoljstava. Ono što više nego dovoljno životinja pojede da bi zadovoljilo svoje današnje potrebe, pohranjuje se u njegovom tijelu koliko toliko viška energije i na ono ono što crpi kad opskrba hranom nije dovoljna za njegove potrebe.

Kako se približava zima, životinje koje prezimljuju povećavaju se masnoće i spremne su za početak zimskog sna. Hladnoća prekida njihovu opskrbu hranom, smrzava zemlju i odvodi ih u svoje gužve. Tada se zamotaju ili savijaju u položaju koji najbolje čuva njihovu toplinu i štiti od hladnoće. Disanje se usporava, broj i dužina disanja su regulirani količinom goriva koja je potrebna da se aktivni plamen života. Hrana koja se sada koristi nije namijenjena mišićnim aktivnostima, već opskrba organizma potrebnom energijom da bi se održao netaknut, kroz svoj dugi period mirovanja i spavanja. Ova hrana ili gorivo je višak energije koju je u svom tijelu sakupljala u obliku masti i koja se tijekom hibernacije crpi u skladu s potrebama tijela.

Dok se zemlja naginje ka suncu, sunčeve zrake, umjesto da bacaju pogled sa zemljine površine kao zimi, sada udaraju direktnije u zemlju, povećavaju magnetske struje i pokreću sok i protok života u drveću. Sunčev utjecaj također budi hibernirajuće životinje iz njihovog sna, svaka u skladu sa svojom prirodom, a kako je opskrba hranom priprema sunce.

Kruženje krvi čini disanje neophodnim zbog kisika kojemu je krv potrebna i kojeg ulazi kroz pluća. Pojačano disanje uzrokuje pojačanu cirkulaciju. Cirkulacija je aktivna koliko je disanje brzo i duboko. Tjelesna aktivnost čini krv aktivnom, a aktivna cirkulacija povećava broj disanja, što sve troši energiju koju dostavlja hrana. Neaktivnošću životinje smanjuje se njena cirkulacija. U životinja koje hiberniraju hibernacija cirkulacija usporava na minimum i disanje joj je teško ako se uopće primijeti. Ali postoje životinje kod kojih obustava cirkulacija i disanje i u kojima su funkcije organa obustavljene.

Može li životinja sa plućima živjeti bez disanja? Ako je tako, kako živi?

Neke životinje s plućima žive bez disanja. Takve se životinje zadržavaju na životu obustavljajući funkcije organa koji zahtijevaju opskrbu hranom i držeći u dodiru animirani princip unutar životnog principa prirode, nevidljivog i nematerijalnog oceana života, putem magnetskog koordinirajućeg formativnog principa njegovog fizičkog telo. Rijetko ako prođe i godinu dana, novine ne daju neke činjenice vezane uz otkriće životinje koja je živjela neizmjerno dugo bez mogućnosti da je udahne. Pisac članka često je onaj koji je prvi put čuo za jednu činjenicu poput one o kojoj piše, pa će ga vjerovatno opisati kao prvi slučaj takve vrste. U stvari, u evidenciji znanstvenih časopisa postoje brojni dobro potvrđeni slučajevi. Prije mnogo mjeseci jedan od jutarnjih radova dao je prikaz ovako nevjerovatnog otkrića. Stranka istraživača tražila je određene uzorke u interesu nauke. Imali su priliku da preseku deo stene. U jednom od njihovih rezova čvrsta stijena se otvorila i otkrila žabu koja je bila ugrađena u tu čvrstu masu. Žaba je odmah postala glavni predmet interesa. Dok ga je gledala kako leži spljoštena u svojoj maloj kamenoj komori u kojoj je stoljećima bila zarobljena, jedna od strana ga je pokucala da vidi je li okamenjen, a žaba ih je sve iznenadila skokom iz njegove grobnice. Član koji je izvijestio o svom otkriću rekao je da je čuo i čitao takve slučajeve, ali da je uvijek sumnjao u njihovu mogućnost sve dok nije bio svjedok te pojave. U vrijeme izvještavanja žaba je bila živa i zdrava. Drugom prilikom su ugledne osobe izjavile da se, dok se sekao kroz određene slojeve stijena u obodu starog vodotoka, dok se stijena odvajala guštera, otkotrljala i bila zarobljena kada je počela lijeno puzati dalje.

Životinje koje se nađu žive pričvršćene između izbočina stijena ili ukopane u čvrstu stijenu ili koje su prerasle u drveće ili su zakopane u zemlju, životinje su koje prezimuju, ali koje također mogu obustaviti sve organske funkcije prekidanjem dovoda zraka i u isto vrijeme prekinuo fizičku povezanost s određenim nervnim centrima i stavio ih u eterski kontakt. To se postiže prevrtanjem jezika natrag u grlo i jezikom punjenje zraka za prolaz. Tako namotani jezik pritisne se u grkljan i zaustavlja dušnik ili dušnik na njegovom gornjem kraju. Jezik tako služi u dvije svrhe. Uključuje dušnik i na taj način sprečava prolaz zraka u pluća i, tako postavljen, čini bateriju kroz koju se životni tok ulijeva u tijelo sve dok se krug drži zatvorenim. Kada se prekine dovod vazduha iz pluća, krv se ne može prozračiti; prestaje oksigenacija krvi; bez opskrbe krvlju organi ne mogu obavljati svoje funkcije. Obično u tim uvjetima slijedi smrt, jer je struja daha prekinuta, dok dah mora stalno da se ljulja kako bi fizička mašinerija života nastavila da radi. Ali ako je prekinuta dovod zraka iz pluća suptilnija veza nego što je dah uspostavljen između fizičkog tijela i životnog okeana, fizičko tijelo može se održavati životom sve dok se uspostavi veza s životom i tijelom ostane tiho.

Sve dok se jezik drži u opisanom položaju, životinja će živeti; ali ne može se kretati, jer je disanje vazduha potrebno za fizičku aktivnost i ne može disati dok jezik zaustavi prolaz vazduha. Kada se jezik ukloni, veza s suptilnim životnim tokom se prekida, ali fizička životna struja počinje zamahom daha.

Osim činjenice da su žabe i gušteri pronađeni živi u čvrstom kamenu, mnogo se špekulacija upućivalo na to kako su, neozlijeđeni, tamo stigli. Što se tiče kako se žaba ili gušter mogao ugurati u kamen, sljedeće može sugerirati dva od nekoliko mogućih načina.

Kad se stvorenje nađe u kamenu vodene formacije obalom rijeke, moguće je da se tokom perioda njegove fizičke neaktivnosti voda uzdizala i prekrivala te da su se od njega taložili naslage koje su se taložile oko tijela stvorenja i tako dalje zatvorio je. Kad se životinja nađe u kamenu magnetskog porijekla, moguće je da je, dok je bila u fizički mirnom stanju, stajala na putu i bila je prekrivena rashladnim mlazom rastopljene stijene koji struji iz vulkana. Mogle bi se primijetiti primjedbe da nijedan krastac ili gušter ne bi ostao u vodi dovoljno dugo i trpio naslage da se nakupe u masi kamena oko njega, niti bi mogli podnijeti toplinu i težinu rastopljene stijene. Ti će prigovori izgubiti mnogo na važnosti onome koji se pridržavao navika žaba i guštera, kad se prisjeti snažne vrućine u kojoj izgleda da uživaju i kad se shvati da su fizički uspavani i u kontaktu s suptilnijom strujom života, oni su neosjetljivi na fizičke uvjete i osjet.

Da li nauka prepoznaje bilo koji zakon po kojem čovjek može živjeti bez hrane i zraka; ako je tako, da li su ljudi tako živeli i šta je zakon?

Prema modernoj nauci ne postoji takav zakon, jer takav zakon nije poznat modernoj nauci. Da čovjek može dugo živjeti bez hrane i zraka ne priznaje službena nauka. Prema nauci, ne može postojati zakon koji čovjeku omogućava da živi bez hrane i zraka, bez obzira na sve dokaze, sve dok nauka nije formulisala zakon i službeno ga nije odobrila. Ipak, muškarci su dugo živjeli, bez hrane i odsječeni od zraka, prema pouzdanim svjedocima i kao kronični javni podaci. U Indiji postoje brojni zapisi modernog doba, a priče i legende duge stoljećima, o jogijima koji su zbog određenih praksi bili u stanju i obustavili tjelesne funkcije i dugo ostaju bez zraka. Gotovo svaki Hindu je takvu izvedbu ili čuo ili je bio svjedok. Jedan takav račun poslužiće kao ilustracija.

Kako bi dokazao da čovjek može steći izvanredne moći koje se obično smatraju nemogućim, izvjesni hinduistički jogi ponudio je pokazati engleskim časnicima da može dugo živjeti bez hrane i zraka. Englezi su predložili uvjete testiranja, koji su bili prihvaćeni, s tim da se podrazumijeva da ga, osim yogijeve hele, učenici ne pripremaju za mučenje i brinu o njemu nakon njega. U to vreme imenovano je veliko okupljanje ljudi koji su bili svedoci čuda koji će se izvesti. Okruženi svojom mnogobrojnom publikom, jogiji su sedeli u meditaciji sve dok njegovi učenici koji su mu prisustvovali nisu ugledali određenu promenu nad njim. Zatim su ga dulje stavili u lijes koji je bio pokriven i koji je zauzvrat stavio u olovnu kovčeg. Poklopac kovčega je stavljen i hermetički zatvoren, a spušten je preko šest stopa u zemlju. Zemlja je tada bačena na kovčeg, a preko nje je posijano sjeme trave. Vojnici su stalno održavali stražu oko mesta, koje je takođe bilo privlačno za posetioce. Mjeseci su prolazili, trava je prerasla u tešku sodu. U vrijeme dogovoreno su bile prisutne sve zainteresirane strane i publika je bila velika jer se vijest o čudu daleko proširila. Trava je pomno ispitana sa zadovoljstvom. Smetana je urezana i uklonjena, zemlja se otvorila, olovni ogrtač podigao, plombe su se slomile i poklopac uklonjen, a Jogi je viđen kako leži dok je bio postavljen. Bio je odbojno uklonjen. Učenici su mu trljali udove, manipulisali očima i slepoočnicama, izvlačili se i prali jezik. Ubrzo je počelo disanje, puls je tukao, zvuk iz Jogijevog grla, oči su mu se otkotrljale i otvarale, a on je sedeo i govorio. Jedina razlika Jogija bila je u tome što je izgledao umanjeniji nego u vrijeme opkoljavanja i sahrane. Ovaj slučaj je zabilježen u jednom od vladinih izvještaja.

Oni koji tvrde da su upoznati s praksama potrebnim da se uđe u takva stanja transa, navode da se jogiji pripremaju određenim vježbama disanja i određenim tretmanom jezika i grla. Oni kažu i isto tako u knjigama koje se bave temom „Joge“, da meditacijom i vežbama na izdisaju, udisanju i zadržavanju daha može biti obustavljen rad fizičkih organa i telo još uvek živo . Kaže se da je potrebno da onaj ko uđe u dugi trans kako bi mogao ugurati jezik ponovo u grlo. Da bi se to fizički ostvarilo tvrdi se da veza između donje vilice i jezika mora biti prekinuta ili istrošena. Tada bi Yogi trebao izvući - ili ono što se naziva „mlijeko“, svoj jezik kako bi ga istegnuo na potrebnu dužinu potrebnu za operaciju. Učitelj mu pokazuje kako.

Bez obzira na to jesu li te vrste jogija naučile oponašati hibernirajuće životinje i uspostavljale prirodne uvjete transa nekih životinja, ipak su uvjeti i procesi slični, mada ono što Yogi nedostaje u prirodnoj zadužbini koju stječe praksom, ili umjetnim sredstvima. Jezik žaba ili guštera ne zahtijeva operaciju da mu se duljina, niti ove životinje ne zahtijevaju vježbe disanja da bi ih povezale s unutarnjim tokom života. Sezona i mjesto određivat će se kada postanu prijavljeni. Što životinja može učiniti prirodnim darom, čovjek također može naučiti da radi. Razlika je u tome što čovjek mora opskrbiti umom ono što mu priroda nedostaje.

Da bi čovjek ostao živ bez daha mora se povezati sa svojim psihičkim dahom. Kad mu to prođe psihički dah, prestaje mu fizički dah. Psihički dah ponekad je nenamjerno izazvan mentalnim stavom ili poremećajem, ili ga može izazvati magnetizam ili um drugog, kao u dubokom magnetskom ili hipnotičkom transu. Kad čovjek, po vlastitoj volji, pređe u stanje u kojem živi bez disanja, to čini nekom takvom fizičkom vježbom i disanjem kao što je opisano ili, izuzev prirodnog disanja, bez ikakvih fizičkih pokreta. U prvom slučaju on uspostavlja kontakt sa svojim psihičkim dahom iz fizičkog tijela ispod. U drugom slučaju on svoj psihički dah povezuje s fizičkim iz njegova uma gore. Prva metoda je pomoću osjetila, druga je pomoću uma. Prva metoda zahtijeva razvoj unutarnjih osjetila, druga metoda se postiže kad čovjek nauči kako inteligentno koristiti svoj um, nezavisno od svojih čula.

Mnogo razreda materije i više tijela ulaze u izgradnju čovjeka. Svako njegovo tijelo ili stupanj materije snabdijeva se iz svijeta kojem pripada. Ali glavna opskrba životom je putem jednog od tijela koja život prenosi na ostala. Kada se životna opskrba uzme kroz fizičku, koristi se i prenosi na psihičko. Kada glavna opskrba dolazi kroz psihičko ono se prenosi i održava fizičkim. Zakon je da čovjek može održati svoje tijelo živim dahom koji je u stanju dati njemu.

HW Percival