The Word Foundation
Podijelite ovu stranicu



Jedno, dva, trokatna ogledala su simboli fizičkog, astralnog i mentalnog sveta ogledala; kristalni globus, duhovnog ogledala.

Duhovno ogledalo je svet stvaranja. Mentalni svijet, svijet emanacije od stvaranja; psihički svijet zrcali odraze emanacije i refleksije samog sebe; fizički svijet je odraz refleksije.

- Zodijak.

THE

WORD

Vol. 9 JUNI 1909 Ne 3

Autorsko pravo 1909. od HW PERCIVAL

OGLEDALA

II

Osnove psihičkog ili astralnog zrcala su želja i oblik s takvom svjetlošću iz uma koja je povezana sa željom i formom. Materijal od koga se sastoji psihičko ogledalo je astralni. To je vidljivo u njegovom vlastitom svijetu podupiranjem ili izvršavanjem želja, slično kao što je postavljanje ogledala.

Kao što je fizičko ogledalo sastavljeno od materijala fizičkog sveta, tako se i psihičko ogledalo sastoji od astralne materije astralnog sveta, a kao što je fizički svet sam po sebi ogledalo, tako je i astralni svet sam ogledalo. Ono što nazivamo svjetlošću sunca je ono što fizički svijet čini vidljivim. Svetlost iz vatre želje je ono što čini astralni svet vidljivim. Materija fizičkog svijeta sekundarno je oblikovana u različitu formu, dok je materija astralnog svijeta prvenstveno dana oblik; misli se na ono što joj daje formu i uzrokuje da je imagira. Svet želja je ogledalo i odražava misao. Misli koje se odražavaju u astralnom svetu poprimaju forme karakteristične za taj svet. Ono što je rečeno o refleksiji u fizičkom svijetu odnosi se na psihička zrcala u astralnom svijetu, ali s tom razlikom: odraz refleksije bit će iste boje i oblika kao i prvi odraz, ali reflektirana slika slike koja se ogleda u astralni svijet će biti više poput sjene nego onoga što je u fizičkom svijetu odraz. To je sjenka, ne sa golim obrisima, kao sjenka, već s karakterističnim osobinama i incidentima onoga što se odražava.

Astralni ili psihički svijet se u tom pogledu dalje razlikuje od fizičkog svijeta kao ogledalo; da će se fizičko ogledalo samo reflektirati sve dok su slika i svjetlost prisutni, psihički ili astralni svijet zadržaće sliku koja se u nju najprije reflektira mislima, a odraz te slike zadržaće se kao odsjaj sjene na psihičkom ogledalu koje to odražava, nakon što je prva slika uklonjena. Postoje i druge razlike. Odražaji živih objekata u fizičkom svijetu prate tačna kretanja odraženih objekata i kreću se samo dok se ti predmeti kreću, ali odraz misli kao forme želja u psihičkom ili astralnom svijetu nastavlja se kretati nakon što misao ima bili su impresionirani, ali više nisu aktivni i, premda drže isti oblik, kretanje forme varira u skladu sa snagom želje. Nadalje, u fizičkom svijetu odraz refleksije prestaje kada se prvi objekt prestane odražavati, ali u ogledalima psihičkog svijeta nijanse razmišljanja misli odražene u astralnom svijetu nastavljaju se i nakon što je prvi odraz možda prestao ili su uklonjeni i razlikuju se od prvog odraznog u ovome: da je refleksija misli animirana i menja njene pokrete, ali senke refleksije slike zadržavaju oblik i automatski izvode pokrete napravljene dok je slika ostala i odražavalo se na njemu.

Dvije ideje koje su ključne za ogledala i refleksije su vrijeme i prostor. To su u psihičkom svetu cenjene drugačije nego što se doživljavaju u fizičkom svetu. U fizičkom svijetu vrijeme se mjeri svjetlosnim i tamnim periodima određenim prisustvom i odsustvom sunčeve svjetlosti. U refleksijama astralnog svjetskog vremena mjeri se svjetlost i nijansa, koji su određeni povećanjem ili smanjenjem jačine vatre želje.

U fizičkom svijetu naša je ideja prostora o udaljenosti, a prema našem osjećaju vida, objekti se pojavljuju u veličini proporcionalnoj njihovoj udaljenosti. Ideja o prostoru ne postoji u psihičkom ili astralnom svijetu i njegovim refleksijama, ali prostor se ne cijeni kao udaljenost. Prema našim predodžbama, može se izraziti riječima poput ravnine, područja ili sloja. Svaka slika ili odraz u fizičkom svijetu se vidi dok objekt ostaje unutar gledanja udaljenost. Predmeti i njihova razmišljanja u astralnom svijetu mogu se vidjeti ako je gledalac u ravnini na kojoj se ti predmeti nalaze ili njihovi odraz. Naši pojmovi udaljenosti i njegovo mjerenje stopama ili miljama ne bi se trebali primjenjivati ​​na psihički ili astralni svijet. Astralni svijet je rangiran prema ravninama, carstvima ili slojevima, a sve slike ili refleksije koje postoje u bilo kojoj ravnini ili su od njih prikazane mogu se vidjeti bez obzira na udaljenost. Za ilustraciju: slika ili odraz u jednoj ravnini može ležati jedan pored drugog u ravnini iznad ili ispod nje, ali svaka od njih ne bi bila svjesna prisutnosti druge sve dok su ostale u različitom sloju. Da bi promatrač postao svjestan ili vidio objekt ili odraz, bilo bi potrebno da uđe ili dosegne njegovu određenu ravninu. U fizičkom svijetu naša ideja odlaska do objekta je skraćivanjem ili uklanjanjem udaljenosti, što je kretanjem. Nije tako u astralnom svetu. Čovjek prolazi od ravnine do razine psihičkog svijeta po principu želje i tamo vidi slike ili razmišljanja kako podiže ili snižava želju; u skladu s prirodom svojih želja vidjeti će predmete, slike i refleksije na bilo kojoj ravnini astralnog svijeta.

Psihički ili astralni svijet je ogledalo dvostrukog lica. Svako lice ogledala ima mnogo razina ili ravni. Astralni svijet kao ogledalo odražava misli mentalnog sveta i stvari fizičkog sveta. Postoje brojne međuigre između odraza slike i refleksija refleksija, od ravnine do ravnine i između gornje i donje strane psihičkog ili astralnog zrcala. Potrebna je neka diskriminacija da bi se razlikovala refleksija i objekt koji se odražava i refleksije refleksija u ogledalima fizičkog svijeta. Potrebno je još više diskriminacije da biste znali razlikovati slike, njihove refleksije i sjenila od ogledala u astralnom svijetu i biti u stanju znati koja je od planeta ta koja gleda.

Namjena psihičkih ogledala je u principu ista kao i kod fizičkih ogledala; ali dok fizička ogledala okreću ili odbacuju slike fizičkih objekata u fizički svijet, psihička ogledala se zadržavaju i vraćaju na nas akcije i želje astralnog svijeta. Možemo sakriti želju koja potiče akciju u fizičkom svijetu, ali djelovanje kao i kako proizlazi iz predmeta želje vidi se i odražava u ogledalima psihičkog svijeta. Psihička ogledala na njihovim različitim ravninama astralnog sveta zadržavaju ili nam bacaju slike želje ili refleksije dok ih stvaramo ili ih odražavaju u psihičkim ogledalima različitih planeta astralnog sveta. Ta se razmišljanja bacaju natrag ili pretapaju u fizički svijet i izazivaju impuls za akciju u fizičkom svijetu. Ovaj impuls za akciju izaziva stanja koja donose tugu ili radost, patnju ili sreću. Ne znajući za vezu između onoga što se događa i njegovog uzroka, nismo u stanju vidjeti uzrok stanja ili pojave i nećemo ga vidjeti osim ako sadašnju pojavu ne koristimo kao odraz da pratimo pojavu do njenog uzroka.

Mentalni svijet može biti uspoređen sa ogledalom. Razlikuje se od fizičkog i psihičkog svijeta po tome što se odražava u ovom posebnom: po tome što fizički i psihički svjetovi djeluju refleksijom, mentalni svijet djeluje kao ogledalo emanacijom, prijenosom, refrakcijom i refleksijom. To znači da ne reproducira slike i odraz slika, već emitira, prenosi, refraktira i odražava prema ogledalima astralnog svijeta. Slike u mentalnom svijetu su misli. Oni su sami po sebi ogledala. Materijal od kojeg su sastavljena ogledala misli je životna materija. Misli ogledala nastaju kada um iz duhovnog sveta udahne ili kontaktira životni svet koji se nalazi na ravni mentalnog sveta. Ogledala misli bacaju svoju emanaciju i refrakciju u astralni svet i one se zatim reproduciraju u fizički oblik u i odražavaju u fizičkom svetu.

Misli ogledala su tako proizvedeni dejstvom uma na životnu materiju kako je naznačeno i prema idejama u duhovnom svetu. Moglo bi se reći da je mentalni svet ogledalo koje oslikava duhovni svet i koji potiče i prelazi u astralni, a potom u fizički svet.

Ogledala mentalnog sveta mogu se široko podeliti u dve klase: one koje su uključene i odražene od strane psihičkih ogledala kao fizičkih odraz u fizičkom svetu, i one koje se razvijaju refleksijom od fizičkog preko psihičkog težnjom prema duhovni svijet. Čovjek pomoću misaonih ogledala stimulira astralna ili zrcala na želju na djelovanje i promišljanje u fizički svijet. Ogledala želje i njihovo odražavanje kao fizičke akcije uzrokovano je držanjem ogledala misli u umu; kako se ogledalo misli i dalje odražava u zrcalu želja, želje se stimuliraju i jačaju; ta ogledala želja stvaraju fizičku akciju u fizičkom svijetu. Čovjek je u moći da odabere koja će se ogledala misli koristiti za poticanje ogledala želja na fizičku akciju. Prema ogledalu koji se drži u njegovom umu hoće li djelovati na određenoj ravni ogledala astralnog svijeta i pokrenuti akciju u fizičkom svijetu. Ogledalo misli u mentalnom svetu deluje na ogledala psihičkog sveta kao što gori čaša deluje na fizičku materiju u fizičkom svetu. Čaša koja gori, sakuplja i fokusira sunčeve zrake u određenoj tački na fizičku materiju i koncentriranjem zraka vatra se postavlja na fizičku materiju ako je zapaljiva; tako, držeći ogledalo mentalnog svijeta, ogledalo zapali sliku na ravnini želje u astralnom svijetu, i tako donosi radnje u fizičkom svijetu.

Sve što je običan čovjek u stanju učiniti, obično je da u mislima drži ogledalo misli; on ga ne može napraviti. Običan čovek ne može proizvesti misao u skladu sa idejom duhovnog sveta. Tek nakon dugih i opetovanih napora on je u stanju proizvesti ogledalo. On to uči tako što drži u mislima već napravljena ogledala. Kao što čovjek bira svoje misli, tako će naučiti razmišljati. Dok bira svoje misli i uvećava ili mijenja svoje želje i svoja razmišljanja u fizičkom svijetu, stvara okruženja u kojima živi i uvjete u kojima je okružen.

O duhovnom svijetu se može govoriti kao o jednom, velikom, cjelovitom univerzalnom ogledalu. Kao ogledalo može se uporediti sa jednom, beskonačnom atmosferom. Materijal od koga je sastavljena je prvotna materija koja diše, a to je svjetlost. U duhovnom svijetu, koji se smatra ogledalom, sadržan je ideja i plan svega što bi se trebalo očitovati u bilo kojem od tri zrcalna svijeta. Ogledala duhovnog sveta su ogledala uma. Ta ogledala mogu biti simbolizirana kristalnim sferama. Kristalna sfera prikazuje sve stvari sa svake strane njenog materijala, bez podloge ili obloge materije koja se razlikuje od kristala, kroz koju svjetlost zrači.

Ogledala duhovnog sveta koja simboliziraju kristalne sfere po ideji su slična univerzalnom, jedinom ogledalu koji je duhovni svet. Svako ogledalo uma ima u sebi sve što je ogledalo duhovnog svijeta. Ono što se nalazi u duhovnom svetu ogledalo kao beskonačna atmosfera, nije proizvedeno ili odraženo u njemu iz nekog drugog izvora. Sve što se nalazi u atmosferi ogledala duhovnog svijeta samopostaje, postoji ili nastaje sam po sebi ili iz sebe, unutar atmosfere duhovnog ogledala. Plan postojanja u ovoj univerzalnoj duhovnoj atmosferi ili ogledalu nalazi se takođe u svakom pojedinačnom ogledalu uma unutar univerzalnog ogledala uma. Duhovni svijet je svijet ideja, svijet kreacije iz kojeg se ispoljavaju svi niži svjetovi i u koji i kroz koji niži svjetovi sudjeluju i rade i razvijaju se postojeće ideje bića.

Ogledala duhovnog sveta razlikuju se od ostalih ogledala po tome što stvaraju za ostale svetove ono što će kao mentalna ili misaona zrcala isijavati ili kao psihička i fizička ogledala će se odražavati.

Ogledalo duhovnog sveta odražava se od, prema, u njemu, ili kroz sebe. Kad se odražava od sebe, ono zasja, a to sjaj ulazi u mentalni svet tako što ga ogledala prenose, isijavaju ili prebijaju. Ovo zrcalo misli može se okrenuti i reflektirati u svijet želja umom ili mišlju čovjeka i kasnije će se ta misao pojaviti kao čin ili forma u fizičkom umu. Kad se ogledalo uma reflektira na sebe, on vidi univerzalni um. Kad se odražava u sebi, vidi sebe u svim stvarima i u svim stvarima u sebi. Kad se odražava sam po sebi, vidi sebe samog i ništa drugo osim sebe. Kad se kroz sebe reflektira, vidi ono što je u njoj neminovno, ali koje ipak nadilazi svaku postojeću stvar u svim svjetovima pojavnosti i u samom duhovnom svijetu; ona sebe poznaje kao trajnu, nepromjenljivu i jedinstvenu stvarnost, postojanu kroz sva vremena, prostor i biće, i kao onu koja sve to svojim kvalitetama, svojstvima, karakteristikama ili razlikama ovise o svojim državama i biću.

Da je postojanje duhovnog sveta ogledalo, samosjajno i reflektivno ono što omogućava da se sve stvari u duhovnom svetu ogledalo i svako pojedinačno ogledalo uma spoznaju i odražavaju od, dalje, u , Svesnost, ili kroz sebe je Svest. Prisutnost Svijesti u beskonačnom univerzalnom umu čini sve stvari vidljivim, reflektivnim i poznatim od strane pojedinačnih umova.

Po prisustvu Svijesti u Univerzalnom Umu, bilo koji od svjetova može biti poznat. Prisustvom Svijesti pojedinačni um može spoznati sebe kao sebe. Sa sviješću um može vidjeti sebe u svim stvarima ili svim stvarima u sebi prema načinu na koji se to odražava kao ogledalo uma. Svesnošću ogledalo uma kao inteligentnog bića može, odražavanjem na Svest, kroz sebe, postati jedno s Apsolutnom Svešću.

Površina zemlje može se uporediti sa fizičkim zrcalom. Sve stvari koje se nalaze na njenoj površini su odraz koji se kreću po njenoj površini. Zrak se može upoređivati ​​sa svetom misli kao ogledalo koje propušta, zrači i refraktira svetlost koja zrači kroz njega. Svetlost koja zrači zrakom i za koju se može reći da postoji sa svih strana zemlje, može se uporediti sa ogledalom duhovnog sveta. Ne postoji prikladna korespondencija za astralni svijet ogledala.

Čovjek stoji u svemu tome, a čovjek je ogledalo svega ovoga. On nije samo jednopovršinsko, dvopovršinsko i prizmatično ogledalo, već je i kao prozirno, prozirno i kristalno ogledalo, od, nadalje, u ili kroz koje se može vidjeti svaka zasebna stvar, po kojoj mnogi stvari se mogu vidjeti odjednom ili se sve zajedno sažima u njihovoj cjelini.

Utjelovljeni um je ogledalo kojim se isijavaju, prenose ili prebijaju misli koje potiču iz čovjekovog duhovnog svijeta; utjelovljenim umom koji baca na svoju želju-ogledala su slike koje uzrokuju da njegove želje budu aktivne, smirene ili promijenjene. Ovim ogledalom čovjek promatra, bira i odlučuje koje će se slike odražavati na njegovim zrcalima i koje će ih uzrokovati da se odražavaju kroz fizičko tijelo ili ogledalo, tako da će oni postati akcije. Tako on stvara okolnosti i uvjete koji ga okružuju. Iznad i oko utjelovljenog ogledala misli stvarno je čovjek koji je duhovno ogledalo uma koje odražava univerzum.

Kad utjelovljeni um o kojem smo govorili kao mentalno zrcalo primi božansko svjetlo i počne razmišljati o onome što je zamislio, njegove misli se prelamaju i prenose i donose u svijet želja i tamo odražavaju želje astralne svijet nakon kojeg se pojavljuju ili se u fizičkom svijetu pojavljuju. U prenošenju misli, mentalno ogledalo može biti nesavršeno, ogledalo želje mutno ili nečisto i tako bi prijenos bio narušen i odraz pretjeran. Ali čista ili nečista, ogledala i mentalna zelja su ona koja omogućuju stvaranje svih stvari na svijetu.

Kamo god da čovjek ode, tamo projektuje ili razmišlja o sebi, slike koje mu prolete kroz um. Tako su izgrađeni zaseoci, sela ili velike vlade, sve arhitektonske građevine, skulpture, slike, muzika, svi dizajni, odjeća, tapiserije, kuće, hramovi i kolibe, dnevni listovi, časopisi ili knjige, legende, mitovi i religije, sve to daje u dokaze u ovom svijetu pomoću ogledala čovjeka one stvari koje postoje kao slike ili ideali u njegovom umu.