The Word Foundation

U umu onoga koji traži Svijest iznad svega drugoga nema mjesta tuzi ili strahu.

- Zodijak.

THE

WORD

Vol. 1 APRIL, 1905. Ne 7

Autorska prava, 1905, HW PERCIVAL.

SIGURNOST.

SAVJEST je predmet svih predmeta koje treba proučavati i sa kojima je potrebno upoznati da bi čovjek postigao stvarni napredak. Stoga je svijest sada predmet našeg razmatranja.

Svijest je izvor, cilj i kraj svakog velikog sistema filozofije, nauke ili religije. Sve stvari imaju svoje biće u svijesti, a kraj svih bića je svijest.

Pitanje svijesti uvijek će biti očaj materijaliste. Neki su pokušali da odbace tu temu rekavši da je svijest rezultat djelovanja sile i materije. Drugi su smatrali da svijest prevazilazi i silu i materiju, i dalje tvrde da iako je potrebno obojici, ipak je potpuno neovisna o objema. Drugi su rekli da to nije tema oko koje bi se moglo spekulirati sa bilo kojim stepenom profita.

Od svih subjekata svjesnost je najslavnija i najvažnija. Njegova studija daje najprimjerenije rezultate. Kroz njega se ostvaruju naši najviši ideali. Zahvaljujući svemu tome sve je moguće. Samo od svesti zavisi samo postojanje našeg života i bića. Bez njega ne bismo znali ništa od svijeta u kojem živimo niti bi bilo moguće znati ko smo i šta smo.

Ono čime se mi trenutno moramo pozabaviti nije sama riječ svijesti, već ona za kojom riječ svijest stoji. Svest nije ono što je svesno. Ono što je svesno jedino je tako zahvaljujući svesti, čiji je izraz.

Svijest je jedina stvarnost o kojoj ovise sve stvari, ali joj prečesto pridajemo manje važnosti nego nekom blistavom stavu ili prolaznom događaju. Možda zato što je tako stalno s nama, mi to lagano i tretiramo kao sekundarnog ili ovisnog. Umjesto da odaju počast, pobožnost, štovanje zbog Njega i samo To; mi u neznanju žrtvujemo svoje stalno mijenjajuće se bogove.

Tajanstvo misterija, Veliko Nepoznato, simbolizira nas neizrecivim koje pokušavamo izraziti riječju svijesti. Iako bi neki smisao ove riječi mogao shvatiti i najjednostavniji um, do sada nije postojao nijedan velik čovjek koji bi razriješio konačnu misteriju svijesti. Naprotiv, dok um nastavlja da pretražuje, subjekt postaje širi, dublji, sveobuhvatniji i beskonačniji sve dok pretraživač, koji nadilazi svoja tela, ne ostane u plijeni pažnje: na trenutak, izvan dometa vremena, na pragu Neznanog, u poštovanju i tišini, onaj koji je izgledao kao krajnost obožava beskonačnu svijest. Pretočen u nedeljivo, nemerljiv, neopisiv, on stoji još izvan vremenskih granica, sve dok ne probudi strahopoštovanje, želju za spoznajom, za razumijevanje, za u misli, ono što je izvan raspona misli, pretočiti u riječi ono o čemu se ne može govoriti, uzrokuje da um luta a vizija propada. Vraćajući se stanju gdje je percepcija omeđena ograničenjima, on se ponovo nađe u sadašnjosti, sjećajući se prošlosti i predviđajući budućnost. Ali on ne može ponovo biti potpuno neznalica: obožava svijest izraženu kroz beskonačan broj oblika i stanja.

Svijest je odjednom najočitija, najjednostavnija, najveća i najmisterioznija istina. Univerzum je utjelovljena svijest. Svijest nije ni materija, ni prostor niti supstancija; ali svest je u celini supstancije, nalazi se u svakoj tački svemira, i nalazi se unutar i oko svakog atoma materije. Svest se nikada ne menja. Uvek ostaje isto. Svijest je ista kod prozirnog kristala, puzeće loze, ogromne životinje, plemenitog čovjeka ili boga. To je stvar koja se neprekidno mijenja u svojim kvalitetama, osobinama i stupnjevima razvoja. Svijest koja se odražava i izražava kroz materiju čini se da je u svakom obliku drugačija, dok razlika postoji samo u kvaliteti materije, a ne u svijesti.

Kroz sva stanja i stanja materije, svijest je uvijek jedno. To se nikada ne mijenja na bilo koji način, niti pod bilo kakvim okolnostima nije ništa drugo nego svijest. Sva je materija, međutim, svesna i gradi se na sedam stanja ili stepena koji se obično nazivaju stanjima svesti, ali koja su u stvarnosti stanja materije, a ne svesti.

Od najnižeg do najvišeg stanja, svrha nastajanja i transformacija materije je izgradnja oblika i tijela i njihovo unaprjeđenje kao sredstva za izražavanje svijesti. Materije su različite klase ili stupnjevi razvoja materije. Ove države čine čitav svemir, od najjednostavnije elementarne materije do one rafinirane sublimirane materije od koje je formiran najviši bog.

Svrha evolucije je transformacija materije sve dok konačno ne postane svijest. Iz svog primarnog neformiranog stanja, materija izlazi u svom razvoju prema svijesti, kroz formu, rast, instinkt, znanje, nesebičnost, božanstvo.

Prvo stanje materije je elementarno ili atomsko. U ovom je stanju materija bez oblika i svjesna je samo u najjednostavnijem stupnju.

Drugo stanje materije je mineralno ili molekularno. U prvom stanju atom se vrti i, na osnovu prethodnog razvoja, privlači druge manje razvijene atome oko njega. S tim se on kombinira, kondenzira, kristalizira u beton čvrsti oblik minerala i tako postaje svjestan stanja različitog od atomskog. Kao atom bio je svjestan samo svoje vlastite države, što nije pružalo mogućnost za izražavanje svijesti osim u nepovezanom stanju. Čim se atom kombinira s drugim atomima, on se povećava u razvoju prema svijesti, usmjerava atome kojima je središte i prelazi iz bezobzirnog atomskog stanja u molekularno stanje minerala, gdje se razvija kroz formu . Mineralno ili molekularno stanje materije ima snažan afinitet za elementarnu materiju i pokazuje snažan utjecaj na sve elementarne sile. Ta moć izložena je u magnetu.

Treće stanje materije je biljno ili ćelijsko. Atom koji je vodio druge atome i postao molekul, privlači manje razvijene molekule i vodi ih iz molekularnog stanja materije koje formira mineralno kraljevstvo, u svjesno ćelijsko stanje materije, koje se razlikuje kao biljno kraljevstvo, i postaje ćelija. Materija ćelije je svesna u različitom stepenu od molekularne materije. Dok je funkcija molekula bila statički oblik, funkcija ćelije je rast u tijelu. Ovdje se materija razvija kroz život.

Četvrto stanje materije je životinjsko ili organsko. Atom koji je vodio druge atome u molekularno stanje, a odatle u ćelijsko stanje kroz čitavo biljno kraljevstvo, prolazi kao ćelija u tijelo životinje, i tamo je pod utjecajem svijesti, izražene kroz životinju, funkcionira u nekom organu u životinji, tada kontrolira organ i na kraju se razvija do svjesnog organskog životinjskog stanja materije, a to je želja. Tada preuzima na sebe i napreduje od jednostavnog životinjskog organizma do najsloženijih i najrazvijenijih životinja.

Peto stanje materije je ljudski um ili Ja-Ja-Ja sam. Tijekom nebrojenih godina, neuništiv atom koji je vodio druge atome u mineral, preko povrća, pa sve do životinje, konačno postiže visoko stanje materije u kojem se odražava jedna svijest. Budući da je pojedinačni entitet i da ima odraz svijesti u sebi, ono misli i govori o sebi kao ja, jer sam simbol Jedinog. Ljudsko tijelo ima pod svojim vodstvom organizirano tijelo životinja. Životinjsko biće nameće svaki njegov organ da obavlja određenu funkciju. Entitet svakog organa usmerava svaku svoju ćeliju na određeni posao. Život svake ćelije usmerava svaki molekul prema rastu. Dizajn svake molekule ograničava svaki njen atom u uredan oblik, a svijest utiskuje svaki atom sa svrhom da postane samosvjesna. Atomi, molekule, ćelije, organi i životinje su pod pravom uma - samosvjesno stanje materije - o čijoj se funkciji razmišlja. Ali um ne postiže samosvijest, što je njegov cjeloviti razvoj, sve dok nije potčinio i kontrolirao sve želje i utiske primljene putem osjetila i usredsredio svu misao na svijest kao što se odražava u sebi. Tada je samo ona potpuno svjesna sebe; i na vlastito pitanje: ko sam ja? Može znanjem, odgovoriti: Ja sam. To je svjesna besmrtnost.

Šesto stanje materije je duša čovečanstva ili ja-am-Thou-i-Thou-art-ja. Um je prevladao svu nečistoću u svojoj vlastitoj materiji i stekao samospoznaju, u tom stanju može ostati besmrtan; ali ako želi postati svijest, postat će svjesna svijesti onako kako se odražava u svim pojedinačnim umovima čovječanstva. Ona ulazi u stanje postojanja u umovima čitavog čovječanstva.

U ovom stanju Ja-ja-Thou-i-Thou-umjetnost-ja prožimam sva ljudska bića i osjeća se kao čovječanstvo.

Sedmo stanje materije je božanstvo ili božansko. Duša čovječanstva ili ja-jesam-ti-i-ti-umjetnost-ja, odričući se za dobro svih, postaje božanska. Božansko se ujedinjuje u jedno, bogočovječanstvo, ljude, životinje, biljke, minerale i elemente.

Mi smo samosvjesna ljudska bića u smislu da se jedna svijest reflektira u našem umu. Ali naš um takođe odražava različita stanja materije koja se manifestuju kao bezbroj emocija, impulsa i želja. Pogrešajući nepromjenljivo, bezizlazno, za nepromenjivu večnu svest, svaki se poistovećuje sa telom umesto sa svešću. To je uzrok sve naše tuge i bijede. Kroz svijest unutar uma zna za vječno i čezne za sjedinjenjem s njom, ali um još ne može razlikovati istinito i lažno, i u svojim nastojanjima da to diskriminira pati. Upornim naporima svako od nas će konačno doći do golgote patnje i biti raspet između materije nemirnog podzemlja i slava nadzemlja. Iz ovog raspeća će izroniti novo biće, uskrslo u svijesti iz individualnog samosvjesnog uma, u Ja-Ja-Ti-Ja i-Ti-umjetnost-Ja dušu kolektivnog čovječanstva. Tako je uskrsnuo, on je inspirator za obnavljane napore za pomoć drugima i vodič u svim ljudskim bićima koja vjeruju u Jedinu Svijest.