The Word Foundation

THE

WORD

Vol. 16 OKTOBAR, 1912. Ne 1

Autorska prava, 1912, HW PERCIVAL.

ŽIVOT FOREVER.

Da bi se omogućilo tijelu da nastavi u životu zauvijek, određene stvari se moraju odreći, određene prakse se izbjegavaju, određene tendencije, osjećaji, osjećaji i pojmovi moraju nestati, jer se vidi da su nedostojni, uzaludni ili nepromišljeni. Na tijelu se ne smiju postavljati nepotrebna ograničenja, niti se nepotrebno provjeravati njegovi postupci. Ne bi trebalo čeznuti za nekom posebnom hranom. Hrana nije kraj; to je samo sredstvo postizanja. Hranjenje i vrijeme hranjenja ne trebaju biti briga, već dužnost.

Moraju se odreći svih droga i opojnih droga. Droga i opojni lijekovi prekomjerno stimuliraju ili zamrzavaju organe i živce te uzrokuju degeneraciju tijela.

Ni u kojem obliku se ne smiju uzimati vina, alkoholna pića ili alkoholni opojni dodaci ili stimulansi bilo koje vrste. Alkohol raspaljuje i dezorganizira tijelo, uzbuđuje živce, pretjeruje ili inhibira osjetila, teži disbalansi i uznemiruje um sa svog mjesta u osjetilima, a slabi, bolesti ili ubija, generativno sjeme.

Sva seksualna trgovina mora biti zaustavljena, prekinute su sve prakse u koje je uključena i seksualna priroda. Generativna tečnost se mora zadržati u tijelu.

Srce ne smije biti postavljeno ni na što na svijetu ili na svijetu. Od poslovanja, društva i službenog života treba odustati. Njima se mogu odreći samo kada više nisu dužnosti. Drugi preuzmu dužnosti dok on preraste i spreman je da ih napusti. Supruga, porodica i prijatelji moraju se odreći. Ali to ne smije biti ako bi ih odustajanje izazvalo tugu. Supruzi, mužu, obitelji i prijateljima je potreban nitko kome više ne treba, iako su potrebe različite. Žena ili suprug, porodica i prijatelji kojima neko misli da je posvećen, nisu pravi predmeti koji pozivaju na njegovu pobožnost. Rijetko je posvećen tim pojedincima, radije osjećajima, osjećajima ili određenim željama unutar sebe i koje u njemu budi, potiče i razvija supruga, muž, obitelj ili prijatelji. On im reagira do te mjere da odgovor zadovoljava onaj u njemu koji ga predstavljaju. Njegove posvećenosti i naklonosti su želji za ženom, mužem, porodicom, prijateljima unutar sebe, a ne ženom, mužem, porodicom i prijateljima izvana. Oni su samo odraz ili sredstvo kojim on nastoji zadovoljiti želje u sebi, koje odražavaju i potiču. Ako bi organi ili funkcije tijela, ili određene emocije ili osjećaji koji se odnose na muža, ženu, obitelj, prijatelje, unutar njega trebali umrijeti, oslabiti ili se istrošiti, onda nije vjerovatno da bi se on brinuo za te vanjske pojedince, sigurno ne bi brigu na isti način na koji se ranije prema njima brinuo. Njegovi će se osjećaji promijeniti prema njima. Može osjećati odgovornost ili sažaljenje prema njima prema potrebnom strancu ili ih tretirati ravnodušno. Sve dok ženi, porodici ili prijateljima treba nečija briga, zaštita ili savet, ona se mora dati. Kad je neko spreman napustiti ženu, obitelj ili prijatelje, ne trebaju mu; neće mu nedostajati; on može ići.

Emocije se ne smiju slobodno vladati. Moraju biti suzdržani. Takve osjećaje ili osjećaji kao želja pomoći siromašnima ili reformirati svijet ne smiju dopustiti da istječu u svijet. Sam je jadnik. On je svijet. On je taj na svijetu kojem je najviše potrebna i zaslužuje pomoć. On je svijet koji se mora reformisati. Manje je teško reformirati svijet nego reformirati samoga sebe. Može dati više koristi svijetu kada se otkupio i reformirao nego ako bi trebao provesti nebrojeni život među siromašnima. To je njegovo djelo i on nastavlja da to uči i radi.

Ne može se odreći stvari kojih je potrebno da se odrekne, niti vršiti ono što mora činiti, osim ako onome ili odustajanju ne prethodi meditacija. Nema smisla pokušati živjeti zauvijek bez meditacije. Upoznavanje sa citavim procesom, i bitno za njegov razvoj, jeste sistem meditacije. Bez meditacije napredak je nemoguć. U meditaciji se odlučuje čega se treba odreći. Tamo se događa pravo odustajanje. Kasnije, kad dođe pravo vrijeme, stvari koje su odbačene u meditaciji, vanjskim okolnostima, prirodno su napravljene da propadnu. Izvršene radnje, izvršavane stvari, koje su živima potrebne zauvijek, prvo se preispituju i obavljaju u meditaciji. Uzrok postizanja života zauvijek je u meditaciji.

Neka bude razumljivo: Ovdje spomenuta meditacija nije povezana niti je povezana s bilo kojim modernim učiteljima, niti s bilo kojom praksom poput ponavljanja riječi ili skupa riječi, zurenja u objekt, udisanja, zadržavanja i izdisaja dah, niti to je pokušaj centriranja uma na nekom delu tela ili na nešto na dalekom mjestu, ulazak u kataleptično ili trans stanje. Ovdje spomenutom meditacijom ne može se baviti nijedna fizička praksa, niti bilo kakav razvoj ili praksa psihičkih osjetila. Ovo će spriječiti ili ometati ovdje spomenutu meditaciju. Neka se razumije i da se novac za novac ne smije plaćati niti se može primati za informacije koje se tiču ​​meditacije. Onaj koji bi platio da ga nauči meditirati, nije spreman da počne. Onaj koji bi primao novac direktno ili indirektno pod bilo kojim izgovorom, nije ušao u pravu meditaciju, inače ne bi imao nikakve veze s novcem u vezi s meditacijom.

Meditacija je svjesno stanje u kojem čovjek uči da mora znati i sebe, kao i bilo koju stvar na bilo kojem svijetu, da može imati nepropadljivo biće i slobodu.

Vjera svijeta je da se znanje o bilo kojem predmetu može dobiti samo promatranjem, fizičkom analizom i eksperimentima s tom stvari. To je tako samo dijelom. Nikakvi eksperimenti ili iskustva sa stvarima samo s njene fizičke strane nikada ne mogu rezultirati saznanjem o toj stvari. Sva rada svih znanstvenika u mnogim znanostima nisu rezultirala potpunim saznanjima o bilo kojem predmetu njihove studije o tome šta je taj objekt i njegovo porijeklo i izvor. Objekt je možda analiziran i zabilježen je njegov sastav i transformacije, ali uzroci njegovih sastavnih elemenata nisu poznati, veze koje spajaju elemente nisu poznate, elementi u njihovim krajnjim elementima nisu poznati, a ako je objekt organski život nije poznat. Primećuje se izgled predmeta samo na njegovoj fizičkoj strani.

Ne može se znati ništa ako se tome pristupi sa njegove fizičke strane. U meditaciji meditator uči predmet i poznaje objekt u njegovom subjektivnom ili apstraktnom stanju i bez ikakvog dodira predmeta. Nakon što u meditaciji sazna šta je objekt, može ispitati fizički objekt i podvrgnuti ga analiziranju. Takvo ispitivanje ili analiza ne samo da će pokazati njegovo znanje, već će on detaljno znati predmet s njegove fizičke strane kao što to nijedan naučnik ne može znati. Poznavat će elemente u njihovim predfizičkim stanjima, kako i zašto su povezani i povezani te kako se elementi kondenziraju, talože i kristaliziraju u oblik. Kada se predmet proučava s njegove fizičke ili objektivne strane, moraju se koristiti čula, a čula postaju sudije. Ali čula su u svom djelovanju ograničena na čulni svijet. Oni nemaju mentalnog dijela ni djelovanja. Um može djelovati svjesno u mentalnom svijetu. Fizički objekti ili psihički objekti prethodno su zastupljeni u mentalnom svijetu. Postoje zakoni koji regulišu rad svih stvari u vezi sa pojavom bilo kojeg fizičkog ili psihičkog predmeta.

Svi procesi i rezultati fizičkog, psihičkog i mentalnog svijeta mogu se uočiti meditacijom, dok meditator nauči da koristi svoje mentalne sposobnosti u vezi sa ili neovisno od svojih čula. Meditator ne može odjednom razlikovati svoje mentalne sposobnosti od svojih čula, niti način na koji su sposobnosti povezane sa svojim čulima i djeluje na njega, niti može odjednom analizirati predmet u njegovim krajnjim dijelovima i sintetizirati dijelove, niti može znati to u meditaciji odjednom u cjelini. Ovu sposobnost i znanje stječe svojom predanošću tome.

Koliko će brzo biti u stanju da nauči sve što se mora znati o nekom predmetu ili predmetu u meditaciji, zavisiće od razvoja i kontrole koju on ima, kad počne, od kontrole koju ima nad svojim željama, od njegove predanosti djelo, i na čistoću svog motiva u njegovoj volji da vječno živi. Neki su umovi bolje prilagoditi meditiranje na apstraktne teme nego na konkretne stvari, ali to obično nije slučaj. Većina je uma bolje prilagođena učenju počevši s objektivnim svijetom i napredovanjem u meditaciji prema objektima ili subjektima psihičkog i mentalnog svijeta.

Meditacija koja ovdje treba izdvojiti i koja mora prethoditi i pratiti psiho-fiziološke promjene u životu vječnoga djelovanja je: od fizičkog stanja kojim se um veže, ograničava i uvjetuje, kroz psihički emocionalni svijet, gdje se privlači, obmanjuje i očarava u mentalni svijet, svijet misli, gdje se može slobodno kretati, učiti i spoznavati sebe i doživljavati stvari onakvima kakve jesu. Objekti ili predmeti na kojima će se meditirati biće oni fizičkog, psihičkog i mentalnog.

Postoji četvrti red ili vrsta meditacije koja ima veze sa umom u njegovom konačnom stanju kao umom u duhovnom svijetu znanja. Neće biti potrebno izdvajati ovu četvrtu meditaciju, jer će je meditator otkriti i znati dok napreduje u meditaciji trećeg ili mentalnog svijeta.

U meditaciji su četiri stepena, na svakom od svjetova. Četiri stupnja meditacije u fizičkom svijetu jesu: uzimanje i držanje u umu predmeta ili stvari na koje će se meditirati; podvrgavanje tog predmeta ili stvari ispitivanju svakog pojedinog osjetila sa njihove subjektivne strane; razmatranje ili promišljanje o toj stvari kao subjektu, bez upotrebe čula i samo pomoću uma; znati stvar kakva jest i znati je u svakom od svjetova u koja može ući.

Četiri stupnja meditacije u psihičkom svijetu su: odabir i učvršćivanje u umu bilo čega poput elementa, emocije, forme; uočavanje kako je to povezano i utječe na svako od osjetila i kako osjetila smatraju i utječu na nju; promišljanje o osjetilima, njihovoj svrsi i odnosu s umom; poznavanje mogućnosti i ograničenja osjetila, djelovanje i interakcija između prirode i osjetila.

Četiri stupnja meditacije u mentalnom svijetu jesu: spoznati misao i zadržati je s poštovanjem u umu; opažati način na koji čula i priroda utječu i odnose se na misao ili djelovanje uma; razmišljati o mislima i umu u odnosu prema osjetilima i prirodi, kako i zašto um i misao utiču na prirodu i osjetila i razmotriti svrhu djelovanja uma prema sebi i prema svim drugim bićima i stvarima; znati šta je mišljenje, što je misao, šta je um.

Zaključak u novembarskom izdanju Riječi.