The Word Foundation
Podijelite ovu stranicu



THE

WORD

Vol. 15 JULI 1912 Ne 4

Autorsko pravo 1912. od HW PERCIVAL

ŽIVOT FOREVER

(Nastavak)

ČOVJEK snažnih želja, koji nastoji snagu upotrijebiti za ono za što smatra da je njegov interes neovisno od drugih, može steći moć i produžiti svoj život u svijetu za vrijeme koje kao običnom čovjeku izgleda zauvijek. Stečene moći moraju na njega reagirati i srušiti ga, jer je svojim stavom uma napravio prepreku na putu čovječanstva napretkom. Zakon zahtijeva da se uklone sve ometanja blagostanja i napretka čovječanstva. Čini se da djela jakog i sebičnog čovjeka mogu da jedno vrijeme krše zakon. Oni se samo pojavljuju da je razbiju. Iako neko može protiviti zakonu, miješati se ili odgoditi njegovo djelovanje, on ga ne može zauvijek zabraniti. Sila koju on vrši protiv zakona povući će ga u mjeri svog napora. Takvi muškarci se ne razmatraju u onome što je ovdje napisano na Living Forever. Rečeno će biti od koristi onima samo čiji je motiv živjeti zauvijek, da će na taj način moći služiti čovječanstvu, i da će njihovo postizanje stanja života zauvijek biti najbolje od svih bića.

Onaj ko je poduzeo ili poduzima tri koraka prema gore spomenutom životu, da vidi da umire, da se odrekne načina umiranja i da poželi način života i da započne životni proces, trebao bi se upoznati s određenim prijedlozima što će i sam pokazati i pokazati dok nastavlja u svom napretku ka životu zauvijek.

Jedan zakon vlada u svakom dijelu četiri svijeta manifestiranog univerzuma.

Četiri svijeta su, fizički svijet, psihički svijet, mentalni svijet i duhovni svijet.

Svakim od četiri svijeta upravljaju vlastiti zakoni, a svi podliježu jedinstvenom univerzalnom zakonu.

Sve stvari na svakom od svjetova podložne su promjenama, kao što je promjena poznata u tom svijetu.

Iza četiri svijeta postoji primarna supstanca iz korijena iz koje se sve manifestiralo proljeće kao iz sjemena. Iza toga i koja sadrži sve nepročišćeno i manifestovano je cijelo.

U svom prvobitnom stanju, tvar je nemanificirana, u mirovanju je homogena, ista je ista tokom cijele razine i nesvjesna je.

Supstanca se zakonom manifestuje u manifestu.

Manifestacija počinje u onom dijelu tvari koji postaje aktivan.

Pri svakoj takvoj manifestaciji, tvar se odvaja na ultimativne čestice jedinice.

Konačna jedinica se ne može podeliti niti uništiti.

Kad započne manifestaciju, ono što je bilo tvar prestaje biti isto u čitavom i postaje dvostruko u svom djelovanju.

Iz dualnosti koja se očituje u svakoj krajnjoj jedinici dolaze sve snage i elementi.

Ono što tvar postaje u očitovanju naziva se materija, koja je dvostruka kao duh-materija ili materija-duh.

Materija je sastavljena od vrhunskih jedinica u različitim kombinacijama.

Četiri manifestirana svijeta sačinjena su od konačnih jedinica od kojih je sastavljena materija.

Materija svakog od četiri manifestirana svijeta razvija se ili prema liniji involucije ili prema evoluciji.

Linija involucije u razvoju silaza krajnjih jedinica je od duhovnog sveta preko mentalnih i psihičkih sveta do fizičkog sveta.

Uzastopne faze razvoja prema dolje na liniji involucije su materija daha ili duh, životna materija, materija, spol ili fizička materija.

Linija evolucije u razvoju konačnih jedinica je od fizičkog svijeta preko psihičkih i mentalnih svjetova do duhovnog svijeta.

Faze razvoja prema uzlaznoj liniji evolucije su polna materija, materija želja, materija misli i individualnost.

Krajnje jedinice koje se razvijaju na liniji involucije su svjesne, ali neinteligentne.

Krajnje jedinice koje se razvijaju na liniji evolucije svjesne su i inteligentne.

Krajnje jedinice koje se razvijaju na liniji kontrole evolucije i uzrokuju da krajnje jedinice na liniji involucije djeluju u onom svijetu u kojem su inteligentne jedinice usmjerene.

Manifestacije u bilo kojem od svjetova rezultat su kombinacije neinteligentnih krajnjih jedinica s, i kao rezultat, smjera koji im daju inteligentne jedinice.

Svaka jedinica se manifestuje u stupnjevima onoga što se naziva duhom i onoga što se naziva materijom.

Ono što se naziva duhom i što se naziva materijom suprotni su aspekti dualnosti izraženi na manifestnoj strani svake jedinice.

Strana koja se manifestuje svake jedinice naziva se materija, ukratko.

Materija treba biti poznata kao duh s jedne strane i materija s druge strane.

Nemanificirajuća strana svake jedinice je tvar.

Strana koja se manifestira može se uravnotežiti i pretvoriti u nemanificirajuću stranu iste jedinice.

Svaka krajnja cjelina mora proći kroz sve faze razvoja linijom involucije, od duhovnog svijeta do fizičkog svijeta, prije nego što će ta konačna jedinica započeti svoj razvoj na liniji evolucije.

Svaka krajnja cjelina mora proći kroz sve faze razvoja od najvišeg, od prvobitnog duha u duhovnom svijetu do najgušće materije u fizičkom svijetu, i mora proći kroz sve faze razvoja od najnižeg u fizičkom svijetu do najvišeg u duhovni svijet.

Svaku neinteligentnu krajnju jedinicu potiče sama priroda duha da djeluje prema uputama inteligentnih krajnjih jedinica sve dok ta krajnja jedinica ne postane inteligentna krajnja jedinica.

Neinteligentne krajnje jedinice postaju inteligentne krajnje jedinice svojim povezivanjem s inteligentnim krajnjim jedinicama kada svoj razvoj dovedu na liniji involucije.

Neinteligentne krajnje jedinice nisu odgovorne za rezultate svojih akcija.

Kad krajnje jedinice postanu inteligentne i započnu svoj razvoj na liniji evolucije, postaju odgovorne za svoje postupke i za ono što uzrokuju da rade neinteligentne krajnje jedinice.

Svaka krajnja cjelina mora proći kroz razvoj kroz sve faze postojanja kao inteligentne krajnje jedinice.

Čovjek je krajnja cjelina koja je inteligentna i koja je u fazi razvoja.

Čovjek ima u sebi i odgovoran je za bezbroj drugih, ali neinteligentnih krajnjih jedinica.

Svaka skupina konačnih jedinica koje čovjek inteligentne krajnje jedinice drži u svom sastavu pripada fazi stupnja razvoja kroz koji je prošao.

Čovjek ima sa sobom u organizaciji koja kontrolira krajnje jedinice svih nivoa involucije i evolucije, sve do faze razvoja u evoluciji do koje je i došao.

Po samoj supstanci, u nepromenjivoj strani sebe kao krajnje jedinice, čovjek se može uzdići iz manifestiranih svjetova i prevesti u onaj koji nije očišćen.

Snagom duha-materije, koja je njegova manifestna strana kao krajnja jedinica, čovek može dovesti do promena u sebi pomoću kojih prestaje da deluje naizmenično kao pozitivna ili negativna, duh ili materija.

Izmjena ovih suprotnosti uzrokuje da čovjek kao krajnja inteligentna jedinica nestane s jedne plane u svijetu i pređe na drugu ravninu ili svijet i prođe iz njih i ponovo se pojavi.

U svakoj ravnini ili svijetu u kojem je čovjek krajnja jedinica on se pojavljuje samome sebi ili je svjestan sebe prema uvjetima toga svijeta ili ravnine, a ne drugačije.

Kada čovjek inteligentne krajnje jedinice napusti jednu ravninu ili svijet, on prestaje biti svjestan sebe prema uvjetima te ravnine i svijeta i postaje svjestan sebe prema uvjetima aviona i svijeta kroz koji prolazi.

Nerazvijena i neuravnotežena i nepotpuna stanja i uvjeti u manifestnoj strani inteligentne krajnje jedinice čovjeka proizvode želju za razvojem, ravnotežom, dovršenjem i uzroci su neprestanih promjena.

Svaka suprotnost na manifestnoj strani inteligentne krajnje jedinice čovjek se želi suprotstaviti ili dominirati nad njenom suprotnošću.

Svaka suprotnost manifestirajuće strane sebe kao inteligentne krajnje jedinice također se želi ujediniti ili nestati u drugoj.

Dok se u manifestnoj strani inteligentne krajnje jedinice čoveka menjaju suprotnosti, doći će do bola, zbrke i sukoba.

Čovjek kao inteligentna konačna jedinica nastavit će se pojavljivati ​​i nestajati i ponovo se pojavljivati ​​u različitim svjetovima u uvjetima koje svjetski zahtijevaju i mora podnositi muke osjeta i promjena te će biti nesvjestan sebe kao što uistinu jest kao inteligentan krajnji čovjek Jedinica, sve dok ne uhapsi promjene i zaustavi sukob suprotnosti u manifestnoj strani krajnje jedinice koja on jeste.

Čovjek može zaustaviti promjenu i zaustaviti sukob tih suprotnosti promišljajući i postajući svjestan te sebe i povezanosti sa istošću ili jedinstvom neprovjerene strane sebe kao inteligentne krajnje jedinice.

Um je faza u razvoju konačne jedinice.

Suprotnosti manifestne strane krajnje jedinice mogu biti izbalansirane i ujedinjene.

Kad su suprotnosti manifestne strane krajnje jedinice izbalansirane i sjedinjene kao jedno, suprotnosti prestaju biti suprotnosti i dvije postaju jedno, što nije ni jedno od suprotnosti.

Ono po čemu se suprotnosti manifestirajuće strane krajnje jedinice spajaju kao jedno, jeste cjelovitost ili istost, koja je neiskrena strana te krajnje jedinice.

Ono što su postale suprotnosti manifestne strane krajnje jedinice je supstancija.

Suprotnosti manifestne strane krajnje jedinice koja se ujedinila i ponovo postala jedno su ponovo postali supstanca i ista su stvar nemjerljive strane.

Ta inteligentna konačna jedinica u kojoj su dvije suprotnosti njezine manifestirajuće strane postale jedno i koja je postala supstanca, nije isto što i tvar iako se identificira sa supstancom.

Ono što se poistovjetilo sa neiskrenom stranom sebe ili supstance jeste mudrost, princip mudrosti; neprobavljiva strana ostaje supstanca.

Princip mudrosti zna, pomaže i identificira se sa svakom konačnom jedinicom u manifestiranim svjetovima i sa supstancom, korijenom manifestiranih svjetova.

Kroz onaj dio sebe koji je supstancijalan princip mudrosti zna i djeluje sa svakom krajnjom jedinicom u svakom od svjetova na liniji involucije.

Po potencijalnoj identičnosti principa mudrosti koji je u svakoj krajnjoj inteligentnoj jedinici, princip mudrosti poznaje svaku inteligentnu krajnju jedinicu u svakom od manifestirajućih svjetova na liniji evolucije.

Princip mudrosti prisutan je sa krajnjim jedinicama u svim svjetovima, ali on ne manifestuje njegovo prisustvo kao oblik ili oblik.

Princip mudrosti očituje se svojom prisutnošću samo osjećajem ili svjesnošću istosti sa svim stvarima i u svim stvarima i dobrom voljom prema svim stvarima.

Volja je izvor moći kojom princip mudrosti pokazuje svoju prisutnost u bilo kojem od svjetova.

Volja je netaknuta i nekvalificirana.

Kao što je čovjek vrhunska cjelina u svojim pojavnim i nemestificirajućim stranama, tako su i četiri svijeta u svojim manifestirajućim i nemestificirajućim stranama.

Čovjek krajnje inteligentne jedinice predstavnik je svakog svijeta na njegovim manifestnim i nesavjerljivim stranama i cijelog.

Isti zakon i zakoni koji djeluju u cjelini i na svim svjetovima djeluju u čovjeku i njegovoj organizaciji.

Kao što čovjek inteligentne krajnje jedinice djeluje s krajnjim jedinicama koje su uz njega i u njegovom držanju, oni djeluju i na druge krajnje jedinice u svakom od svjetova za koje su povezani.

Krajnje jedinice u različitim svjetovima reagiraju onako kako su prema njima postupale krajnje jedinice u zadržavanju čovjeka, a sve zauzvrat reagiralo na čovjeka.

Um čovjeka inteligentne jedinice djeluje na sebe i na sličan način djeluje na um Cijelog, a isto tako i um Cijelog reagira na inteligentnu konačnu jedinicu.

Te odredbe možda nisu odjednom uočljive umu. Ali ako ih netko pročita i postane intiman s njima, ukorijenit će se u njegovom umu i postati razumljiv razumu. Oni će pomoći čovjeku u njegovom napredovanju ka zauvijek životu kako bi razumio djelo prirode u njemu i objasnio sebi samog sebe.

Živjeti zauvijek ne živi za uživanje u radostima. Živjeti zauvijek nije za iskorištavanje svojih bližnjih. Živjeti zauvijek zahtijeva veću hrabrost od najhrabrijeg vojnika, revnost nego najsretnijeg domoljuba, opsežnije stvari od najsretnijeg državnika, dublju ljubav od najbolje predane majke. Onaj ko živi vječno ne može poput vojničke borbe i smrti. Svijet ne vidi i ne čuje borbe koje vodi. Njegovo patriotizam nije ograničeno na zastavu i pleme i zemlju na koju pada njegova sjena. Njegova se ljubav ne može meriti bebinim prstima. Ona se sa svake strane sadašnjosti pruža do bića koja su prošla i koja tek dolaze. Mora proći dok domaćini ljudi prolaze i odlaze, spremni da im pomognu kad budu spremni i primit će ih. Onaj ko živi vječno ne može se odreći povjerenja. Njegovo djelo je za i za čovječanstvo. Sve dok najmlađi brat njegove velike porodice ne bude mogao zauzeti njegovo mjesto, njegov posao neće biti završen, a možda i ne tada.

Proces prema životu zauvijek, vrlo vjerovatno je dug i naporan put i za putovanje zahtijeva veličinu karaktera i hladnoću prosudbe. S pravim motivom neće biti straha odlaska na putovanje. Onaj ko se obaveže da ga neće zaobići nijedna prepreka, niti se može bojati obuzeti ga. Jedino sredstvo na kojem strah može utjecati i savladati ga je kada se izleži i njeguje svojim pogrešnim motivom. Strah ne može pronaći nijedno mjesto s pravim motivom.

Vrijeme je da ljudi budu svjesni da ih nosi bujica života, a za malo vremena da ih proguta smrt. Vrijeme je da odaberete da ne budete toliko progutani, već da iskoristite bujicu kako biste je sigurno nosili i da biste živjeli vječno.

(Nastavlja se)