The Word Foundation

Duhovna karma određena je upotrebom saznanja i snage fizičkog, psihičkog, mentalnog i duhovnog čovjeka.

- Zodijak.

THE

WORD

Vol. 9 APRIL, 1909. Ne 1

Autorska prava, 1909, HW PERCIVAL.

KARMA.

VIII.
Duhovna karma.

Zaključeno iz Vol. 8.

Ideja seksa postaje manifestna rastom fizičkog tijela; kao i ideja moći. Moć se najprije izražava u sposobnosti za odbranu i brigu o tijelu, a zatim i pružanje uvjeta za koje um sugerira da su potrebni ili poželjni.

Dok seks i dalje dominira umom, moć se poziva da osigura potrepštine, udobnosti, raskoši i ambicije koje seks sugerira umu. Da bi se ti predmeti mogli dobiti, čovjek mora imati sredinu razmjene pomoću koje se mogu nabavljati. Takav način razmjene dogovorio je svaki narod.

Među primitivnim rasama bile su cenjene i one stvari koje su tražile opštu potražnju. Pripadnici nekog plemena ili zajednice nastojali su steći i nagomilati stvari koje su drugi željeli posjedovati. Tako su odgajana stada i stada a vlasnik najvećih imao je najviše utjecaja. Taj je utjecaj bio prepoznat kao njegova moć, a konkretan simbol njega bili su njegovi posjedi, kojima je trgovao za ciljeve i predmete kao što su sugerirala čula. Sa porastom pojedinačnog posjeda i rastom novca novac je postao medij razmjene; novac u obliku školjaka, ukrasa ili komada metala, skovan i dat određenim vrijednostima, za koje je dogovoreno da se koriste kao standard razmjene.

Otkad je čovjek vidio da je novac mjerilo moći u svijetu, željno želi kroz novac steći moć koju traži i kojom može pružiti drugi fizički imetak. Dakle, on namjerava steći novac teškim fizičkim radom, ili crtanjem i manevriranjem u raznim smjerovima kako bi dobio novac i tako dobio moć. I tako s jakim seksom i velikim količinama novca, može ili se nada da će moći utjecati i iskoristiti moć i uživati ​​u užicima i ostvariti ambicije za kojima njegov spol žudi u poslovnom, društvenom, političkom , religijski, intelektualni život u svijetu.

Ova dvojica, seks i novac, fizički su simboli duhovnih stvarnosti. Seks i novac simboli su u fizičkom svijetu, duhovnog su porijekla i imaju veze sa čovjekovom duhovnom karmom. Novac je simbol moći u fizičkom svijetu, koja pruža seks sredstvima i uvjetima uživanja. Novac seksa ima u svakom tijelu seksa što je snaga seksa i što seks čini jakim ili lijepim. Iz upotrebe tog novca u tijelu potiče duhovna karma čovjeka.

Novac je u svijetu predstavljen sa dva standarda, jedan je zlato, drugi srebro. U tijelu, zlato i srebro, također, postoje kao posrednici razmjene. U svijetu svaka zemlja kova i zlato i srebro, ali se uspostavlja pod standardom zlata ili standardom srebra. U tijelima čovječanstva svaki spol kova novac od zlata i srebra; tijelo muškarca uspostavlja se pod standardom zlata, tijelo žene pod standardom srebra. Promjena standarda značila bi promjenu oblika i reda vlasti u bilo kojoj zemlji svijeta i na isti način u ljudskom tijelu. Pored zlata i srebra, u zemljama svijeta koriste se i drugi metali manje vrijednosti; a onaj koji odgovara takvim metalima kao što su bakar, olovo, kositar i gvožđe i njihove kombinacije, takođe se koristi u tijelu čovjeka. Međutim, standardne vrijednosti kod tijela spola su zlato i srebro.

Svi znaju i cijene zlato i srebro koje se u svijetu koriste, ali malo ljudi zna što su zlato i srebro u čovječanstvu. Od onih koji znaju, manje ih i dalje cijeni zlato i srebro, a od tih nekoliko, još manje njih zna ili je sposobno zlato i srebro prenijeti u čovječanstvo za druge svrhe osim obične razmjene, razmjene i trgovine među spolovima.

Zlato u čovjeku je princip tela. Osnovni princip ¹ene je srebro. Sistem kroz koji kruži osnovni princip u muškarcu ili ženi i koji pečati svoj novčić u skladu sa standardom svoje konkretne vlade, prema obliku vladavine na kojem je uspostavljeno fizičko tijelo.

Limfa i krv, kao i simpatički i centralni nervni sistem imaju svoje srebro i zlato, a svako je u obliku zlata i srebra. Zajedno su oni faktori u kovanju po semenskom sistemu, koji kova srebro ili zlato prema polu. Od prirodnih resursa tijela i njegove sposobnosti da unosi zlato i srebro ovisi o tome ima li snagu.

Svako ljudsko tijelo seksa je vlada samo po sebi. Svako ljudsko tijelo je vlada koja ima božansko porijeklo i duhovnu i materijalnu moć. Ljudsko tijelo se može odvijati u skladu sa svojim duhovnim ili materijalnim planom ili prema oboje. Manje od bilo kog od spolova ima vladu tijela prema duhovnim saznanjima; većinom se tijela upravlja u skladu s fizičkim zakonima i planovima, tako da se novac koji se kosi u svakom tijelu kova samo za upotrebu ili zlouporabu vlade samo njegova spola, a ne po duhovnom zakonu. To jest, zlato ili srebro spola koji je njegov osnovni princip koriste se za širenje vrsta ili za popuštanje u užicima seksa, a zlato i srebro koje je kovala određena vlada troše se što brže. kao što je skovan. Štaviše, veliki zahtevi se postavljaju prema vladi tijela; blagajna joj se iscrpljuje i iscrpljuje trgovinom s drugim tijelima i često je zadužena zbog viškova i pokušaja trošenja više kovanica u trgovini s drugima nego što to njezina kovnica može pružiti. Kada se tekući troškovi lokalne uprave ne mogu podmiriti, trpe odjeli njene vlade; zatim sledi panika, opšti nedostatak i teška vremena, a tijelo postaje nesolventno i postaje bolesno. Tijelu sudi bankrot i sudski službenik smrti poziva čovjeka na nevidljivi sud. Sve je to u skladu s duhovnom karmom fizičkog svijeta.

Fizička manifestacija ima duhovno porijeklo. Iako je većina radnji bila u fizičkoj manifestaciji i rasipanju, odgovornost prema duhovnom izvoru postoji i čovjek zbog toga mora trpjeti duhovnu karmu. Seminarski princip je moć koja ima svoje porijeklo u duhu. Ako ga neko koristi za fizičko izražavanje ili popuštanje, on trpi određene posljedice, a posljedice su neminovno bolest i smrt na fizičkom planu i gubitak duhovnog znanja i gubitak osjećaja mogućnosti besmrtnosti.

Onaj koji bi učio i znao o duhovnoj karmi, duhovnom zakonu i unutarnjim uzrocima pojava prirode i čovjeka, mora regulirati svoje djelovanje, želju i misao u skladu s duhovnim zakonom. Tada će otkriti da svi svjetovi imaju svoje porijeklo i da su podvrgnuti duhovnom svijetu, da su fizička, psihička i mentalna tijela čovjeka u nekoliko njihovih zodijaka ili svjetova subjekti i moraju odati počast duhovnom čovjeku u svom duhovni svijet ili zodijak. Tada će znati da je osnovni princip duhovna snaga fizičkog tijela i da se duhovna moć ne može upotrijebiti samo za fizičko popuštanje, a da čovjek ne bankrotira u fizičkom svijetu i izgubi kredit u drugim svjetovima. Otkriće da će, budući da vrednuje izvor moći u bilo kojem svijetu i raditi za objekat koji cijeni, dobiti ono što radi u fizičkom, psihičkom, mentalnom ili duhovnom svijetu. Onaj koji će pogledati vlastitu prirodu za izvor moći, otkrit će da je izvor sve moći u fizičkom svijetu princip semina. Ustanovit će da se u koji god kanal okreće princip seminala, u tom kanalu i preko tog kanala susresti će se s povratima i rezultatima svog djelovanja, a prema ispravnom ili pogrešnom korištenju njegove moći to će mu se vratiti u njegovi dobri ili zli efekti, što će biti njegova duhovna karma svijeta u kojem je koristio svoju moć.

Iako je čovjek duhovno biće, on živi u fizičkom svijetu i podređen je zakonima fizičkog, kao što putnik podliježe zakonima strane zemlje koji ga posjećuje.

Ako čovjek koji putuje u tuđu državu troši i troši ne samo novac koji ima, već poziva, troši i iscrpljuje svoj kapital i kredit u svojoj zemlji, on ne samo da nije u stanju da se održi u stranoj državi, već je u stanju da vratiti se u svoju zemlju. Potom je izgnanik iz svog pravog doma i zaleđe bez supstanci u zemlji koja mu je strana. Ali ako umjesto da troši novac kojim raspolaže, mudro ga koristi, poboljšava ne samo zemlju koju posjećuje, tako što dodaje svoje bogatstvo, nego mu je zauzvrat poboljšana posjeta i dodaje svoj kapital kod kuće iskustvom i znanje.

Kada je utjelovljujuće načelo uma nakon dugog puta prema dolje od prekomorskih svjetova prešlo granicu smrti i rodilo se u njemu te je zauzelo svoje prebivalište u fizičkom svijetu, uspostavlja se u tijelu jednog od spolova i mora upravljati sobom prema standardu muškarca ili žene. Sve dok mu taj standard ne postane poznat on ili ona živi običnim i prirodnim životom u skladu s prirodnim zakonom fizičkog svijeta, ali kad mu standard ili njegov spol postane očigledan, od tada ili ona započne njihovu duhovnu karmu u fizičkom svijetu.

Oni koji odlaze u inozemstvo četiri su klase: neki idu s namjerom da ih učine doma i ostatak dana provedu tamo; neki idu kao trgovci; neki su putnici u obilazak otkrića i poduke, a neki su poslani s posebnom misijom iz svoje zemlje. Sva ljudska bića koja uđu u ovaj fizički svijet pripadaju jednoj od četiri klase uma, i pošto djeluju u skladu sa zakonom svoje klase i vrste, tako će biti i duhovna karma svakog. Prvim uglavnom upravlja fizička karma, drugom uglavnom psihičkom karmom, trećom uglavnom mentalnom karmom, a četvrtom uglavnom duhovnom karmom.

Um koji se utjelovljuje u tijelo seksa odlukom da živi svoje dane ovdje je uglavnom onaj koji se u prethodnim evolucijskim periodima nije inkarnirao kao čovjek i sada je tu u sadašnjoj evoluciji u svrhu učenja načina života u svijetu. Takav um nauči temeljito uživati ​​u svijetu kroz fizičko tijelo koje pripada tom umu. Sve njegove misli i ambicije usredsređeni su na svijet i cjenkaju se i kupuju pomoću snage i standarda njegovog spola. Ide u partnerstvo i kombinira interese sa tijelom suprotnog standarda koji će stoga najbolje odražavati ono što teži. Legitimna upotreba zlata i srebra urođenog principa je ili bi trebala biti prema zakonima spola i godišnjeg doba koje propisuje priroda, koja bi, ako se budu poslušala, očuvala tijela oba spola u zdravlju tokom cijelog života kako ih je odredio priroda. Znanje o zakonima sezone u seksu čovječanstvo je izgubilo dugi niz godina zbog dugotrajnog odbijanja da ih se povinuju. Otuda i bolovi i bolovi, bolesti i bolesti, siromaštvo i ugnjetavanje naše rase; otuda takozvana zla karma. To je rezultat nepropisne seksualne trgovine van sezone, a svi egoi koji uđu u fizički život moraju prihvatiti opće stanje čovječanstva kakvo je čovjek donio u ranijim godinama.

Da postoji zakon o vremenu i godišnjem dobu u seksu, pokazuje životinje. Kad je čovječanstvo živjelo prema prirodnom zakonu, spolovi su se ujedinili samo u seksi doba, a rezultat takve kopulacije bilo je unošenje u svijet novog tijela za utjelovljujući um. Tada je čovječanstvo znalo svoje dužnosti i izvršavalo ih prirodno. No, dok su razmišljali o funkciji svog spola, čovječanstvo je uvidjelo da se ista funkcija može obavljati i izvan sezone, a često samo za uživanje i bez praćenja rezultata rođenja drugog tijela. Kako su umovi to vidjeli i, uzevši u obzir zadovoljstvo, a ne dužnost, kasnije pokušali oduzeti svoje dužnosti i prepuštali se užitku, čovječanstvo više nije suživjelo u zakonito vrijeme, već se prepustilo svom ilegalnom zadovoljstvu koje će, kako su mislili, sudjelovati bez rezultata odgovornost. Ali čovjek ne može dugo koristiti svoje znanje protiv zakona. Njegova kontinuirana nedozvoljena trgovina rezultirala je konačnim uništenjem rase i neuspjehom da prenese svoje znanje onima koji ga slijede. Kad priroda ustanovi da se čovjeku ne mogu vjerovati njezinim tajnama, ona ga uskraćuje za njegovo znanje i svodi ga na neznanje. Kako se trka nastavila, ego koji su počinili duhovnu krivicu fizičkog života, nastavili su se i dalje inkarnirati, ali bez znanja zakona fizičkog života. Danas mnogi egoi koji su se tada inkarnirali, žele decu, ali su ih lišeni ili ne mogu imati. Drugi ih ne bi imali ako bi to mogli spriječiti, ali ne znaju kako, i djeca im se rađaju usprkos pokušajima prevencije. Duhovna karma rase je da su oni u svako doba, izvan i izvan sezone, napredovani i natečeni željom za trgovinom seksom, bez poznavanja zakona koji regulira i kontrolira njegovo djelovanje.

Oni koji su u prošlosti živjeli u skladu sa zakonima seksa da bi stekli fizičku istaknutost i koristi u fizičkom svijetu, obožavali su boga seksa koji je duh svijeta, i dok su to činili zadržavali su zdravlje i stekli novac i imali istaknutost u svijetu kao rasa. To je za njih bilo zakonito i ispravno jer su prihvatili fizički svijet kao svoj dom. Takvim je imanjima stekla imovina zlata i srebra. Oni su znali da novcem mogu zaraditi novac, da zarad zlata ili srebra mora postojati zlato ili srebro. Znali su da ne mogu rasipati novac od svog seksa i imali su snagu koju bi im novac njihovog spola dao ako ih spasi. Tako su nagomilali zlato ili srebro svog spola, i to ih je snažilo i dalo im snagu u svetu. Mnogi se pojedinci te drevne rase i danas inkarniraju, mada svi oni ne znaju uzrok njihovog uspjeha; oni ne cijene i ne muže zlato i srebro svog spola kao prije.

Čovjek druge klase je onaj koji je naučio da postoji i drugi svijet osim fizičkog i da umjesto jednog, u psihičkom svijetu postoji puno bogova. Sve svoje želje i nade ne polaže u fizički svijet, već pokušava iskusiti kroz fizičko sve ono što postoji izvan njega. On nastoji umnožiti u psihičkom svijetu osjetila koja koristi u fizičkom. Naučio je za fizički svijet i smatrao je da je fizički svijet sve, ali kad osjeti drugi svijet, on prestaje cijeniti fizički kao što je to činio i počinje razmjenjivati ​​stvari fizičkog s drugima psihičkog svijeta. On je čovjek snažnih želja i predrasuda, lako prešao u strast i bijes; ali iako su osjetljivi na ove privrženosti, ne poznaju ih takvi kakvi jesu.

Ako ga njegovo iskustvo natera da nauči da postoji nešto izvan fizičkog, ali ne dozvoljava mu da se zaustavi i vidi u novom carstvu u koje je ušao, i zaključuje kako je pogriješio pretpostavljajući da je fizički svijet svijet stvarnosti i jedini svijet kojeg on može znati, pa tako može možda i pogriješiti pretpostavljajući da je psihički svijet svijet konačne stvarnosti i da može postojati ili mora postojati nešto što nadilazi čak i psihičko carstvo, i ako to učini ne klanjajući se onim što vidi u svom novom svijetu, neće ih kontrolirati. Ako je siguran da je ono što sada vidi u vidovnjaku jednako stvarno kao što je i fizički svijet znao da je stvaran, tada je izgubio cjenkom jer se odriče sigurnosti vlastitog fizičkog i beznadno je neznalice u uzrocima. u psihičkom, bez obzira na sva njegova nova iskustva.

Duhovna karma ove druge klase putnika ovisi o tome koliko i na koji način troše zlato ili srebro svog seksa u zamjenu za svoje pothvate u psihičkom svijetu. Nekim muškarcima je poznato da se za život u psihičkom svijetu funkcija seksa prenosi na psihički svijet. Drugi nisu svjesni toga. Iako bi to trebalo biti općenito poznato, ipak većina koja pohađa seanse ili ima psihička iskustva nije svjesna da je za pružanje takvog iskustva potrebno nešto od sebe u zamjenu za iskustvo. Ovo je nešto magnetizma njihovog pola. Izmjena obožavanja jednog boga za onog mnogih bogova rezultira rasipanjem nečije pobožnosti. Odustajanje od zlata ili srebra nečijeg spola namjerno ili na neki drugi način rezultira slabljenjem i gubitkom morala i prepuštanjem mnogim oblicima ekscesa i podvrgavanju kontroli bilo kojeg od bogobojaza koji obožava.

Duhovna karma onoga koji funkcionira u psihičkom svijetu zlo je ako se on, čovjek svjesno ili nesvjesno, neznano ili namjerno, odrekne bilo koje ili čitave seksualne snage svoga tijela da bi se upoznao sa psihičkim svijetom. To se uvijek radi ako trči, igra se ili obožava bilo koji od fenomena ili eksperimenta sa psihičkim svijetom. Čovek odlazi i ujedinjuje se sa predmetom svoga obožavanja. Kroz sjemeni gubitak psihičke prakse čovjek može s vremenom spojiti sve svoje moći s elementarnim duhovima prirode. U tom slučaju gubi svoju ličnost. Duhovna karma je dobra u slučaju onoga koji prepoznaje ili poznaje psihički svijet, ali koji odbija bilo kakvu trgovinu sa bićima psihičkog svijeta dok u njemu ne kontroliše vanjske izraze psihičke prirode, kao što su strast, gnjev i poroke uopšte. Kad neko odbije psihičke komunikacije i iskustva i koristi sav trud da kontrolira svoju iracionalnu psihičku prirodu, rezultat njegove odluke i truda bit će stjecanje novih mentalnih sposobnosti i moći. Ovi rezultati slijede jer kada neko protrati na psihičkom planu zlato ili srebro svog seksa, on daje tu duhovnu moć koju je imao i bez moći je. Ali onaj koji štedi ili koristi zlato ili srebro svoga spola da bi stekao moć zlata ili srebra, kontrolira rasipanje strasti i želja i stječe više snage kao rezultat svog ulaganja.

Čovjek treće vrste je iz te klase ega koji su, naučivši velik dio fizičkog svijeta, i stekući iskustva u psihičkom svijetu, putnici koji biraju i određuju hoće li biti duhovne potrošnje i pridružit će se svome beskorisni i razarači prirode, ili hoće li postati duhovno bogat i moćan i saveznik s onima koji rade na individualnoj besmrtnosti.

Duhovni utrosi mentalnog svijeta su oni koji, nakon što su živjeli u psihičkom i radili u mentalnom, sada odbijaju odabrati duhovno i besmrtno. Tako ostaju neko vrijeme u mentalnom i skreću pažnju na potrage za intelektualnom prirodom, a zatim se posvećuju potrazi zadovoljstva i rasipaju mentalnu snagu koju su stekli. Daju se potpunim strastima, apetitima i zadovoljstvima, a nakon što potroše i iscrpe resurse svog spola, završe u posljednjoj inkarnaciji kao idioti.

Ono što se može smatrati dobrom duhovnom karmom ove treće klase muškaraca jeste da su, nakon dugog korištenja svog tijela i seksa u fizičkom svijetu, i nakon što su iskusili emocije i strasti i pokušali ih iskoristiti na najbolji način i nakon Razvoj njihovih mentalnih sposobnosti oni su sada u stanju i odluče ići dalje u viši duhovni svijet znanja. Postupno se odlučuju poistovjetiti s onim što je superiorno pukom intelektualnom planu, prikazivanju i ukrašavanju. Nauče se sagledati uzroke svojih emocija, pokušavaju ih kontrolirati i koriste odgovarajuća sredstva da zaustave rasipanje i kontrolišu funkcije seksa. Tada vide da su putnici u fizičkom svijetu i da su došli iz zemlje koja je strana fizičkoj. Oni sve što doživljavaju i promatraju kroz svoja tijela mjere standardom višim od fizičkog i psihičkog, a zatim im se čine i fizička i psihička stanja onakva kakva se ranije nisu pojavila. Kao putnici koji prolaze kroz različite zemlje, oni ocjenjuju, kritiziraju, hvale ili osuđuju sve što vide, prema standardu onoga za što smatraju da je njihova zemlja.

Iako su se njihove procjene temeljile na fizičkim vrijednostima, oblicima i običajima u kojima su uzgajani, njihove su procjene često bile neispravne. No putnik iz mentalnog svijeta koji je svjestan sebe kao takvog ima drugačiji standard vrednovanja od onih koji sebe smatraju stalnim stanovnicima fizičkog ili psihičkog svijeta. Učenik je da uči pravilno procijeniti vrijednosti stvari u kojoj se nalazi i njihov odnos, koristi i vrijednost prema zemlji iz koje je došao.

Misao je njegova moć; on je mislilac i ceni moć razmišljanja i razmišljanja iznad užitaka i emocija psihizma i seksa, ili imanja i novca fizičkog svijeta, mada je on možda još privremeno zaveden i zbog toga im je mentalni vid prikriven zbog vrijeme. On vidi da iako je novac moć koja pokreće fizički svijet, i iako sila želje i moć seksa usmjerava i kontrolira taj novac i fizički svijet, misao je snaga koja pokreće i jedno i drugo. Tako mislilac nastavlja svoja putovanja i putovanja iz života u život prema svom cilju. Njegov je cilj besmrtnost i duhovni svijet znanja.

Dobra ili zla duhovna karma treće vrste čovjeka ovisi o njegovom izboru, želi li ići prema besmrtnosti ili natrag prema elementarnim uvjetima, kao i o upotrebi ili zloupotrebi svoje misli misli. To je određeno njegovim motivom razmišljanja i izbora. Ako mu je motiv imati lagodan život i odabere zadovoljstvo, on će ga imati dok traje njegova moć, ali kako odmiče, završit će u boli i zaboravu. On neće imati moć u svijetu misli. Ponovo pada u emocionalni svijet, gubi snagu i moć svog seksa i ostaje nemoćan i bez novca i resursa u fizičkom svijetu. Ako je njegov motiv spoznaja istine, a on odabere život svjesne misli i rada, stječe nove mentalne sposobnosti i snaga njegove misli raste kako nastavlja razmišljati i raditi, dok ga njegova misao i rad ne dovedu do života u kojem on zapravo počinje raditi na svjesno besmrtnom životu. Ovo je sve određeno upotrebom u koju stavlja duhovnu snagu svog spola.

Mentalni svijet je svijet u kojem muškarci moraju birati. Na njima se mora odlučiti hoće li nastaviti sa ili ispred rase ega kojoj pripadaju ili sa kojom rade. Oni mogu ostati u mentalnom svijetu samo neko vrijeme. Moraju izabrati da nastave dalje; inače će pasti nazad. Kao i svi koji su rođeni, oni ne mogu ostati u stanju djeteta niti u mladosti. Priroda ih prenosi u muškost tamo gdje moraju biti muškarci i preuzeti odgovornosti i dužnosti ljudi. Odbijanje da to učine uzrokuje da one postanu beskorisne. Mentalni svijet je svijet izbora, gdje čovjek doživljava svoju moć izbora. Njegov izbor je određen njegovim motivom izbora i ciljem izbora.

Četvrte vrste je onaj koji se nalazi u svijetu s točno određenom svrhom i misijom. Odlučio je i kao svoj cilj odabrao besmrtnost. Ne bi mogao, ako bi želio, pridobiti čovjeka nižih svjetova. Njegov izbor je kao rođenje. Ne može se vratiti u državu prije rođenja. Mora živjeti u svijetu znanja i naučiti kako odrasti u punoj snazi ​​čovjeka znanja. Ali nisu svi ljudi koji su u ovoj četvrtoj klasi duhovne karme dostigli punu stetu čovjeka duhovnog znanja. Oni koji su tako postigli ne žive svi u fizičkom svijetu, a oni koji stvarno žive u fizičkom svijetu nisu rasuti među običnim ljudima. Žive u takvim dijelovima svijeta za koje znaju da je najbolje za njih da rade svoj posao u obavljanju svoje misije. Ostali utjelovljeni egoi koji su četvrte klase su različitog stupnja dostignuća. Možda rade u i kroz uslove koje pružaju mentalni, psihički i fizički čovek. Oni se mogu pojaviti u bilo kojem životnom stanju. Oni mogu imati malo ili više vlasništva u fizičkom svijetu; mogu biti jaki ili lijepi ili slabi i domaći u seksualnoj i emocionalnoj prirodi, a mogu se činiti velikim ili malim u svojoj mentalnoj snazi ​​i dobrim ili zlim osobama; sve je to određeno njihovim vlastitim izborom i njihovom mišlju i radom i djelovanjem u i kroz spolni organ.

Četvrta vrsta muškarca ili će nejasno shvatiti da mora biti oprezan u kontroli funkcija seksa, ili zna da mora upotrijebiti sva sredstva i napor kako bi kontrolirao svoje strasti, apetite i želje, ili će jasno uočiti vrijednost i moć misli, ili će odjednom znati da mora njegovati moć misli, upotrijebiti svu snagu svojih emocija i zaustaviti sve rasipanje seksa u izgradnji karaktera, stjecanju znanja i postizanju besmrtnosti.

Pre nego što razmatraju to pitanje, ljudi na svetu ne razmišljaju kako i zašto nečiji seks i sile koje prolaze kroz njega mogu imati bilo kakve veze sa duhovnom karmom. Kažu da je svijet duha predaleko udaljen od fizičkog da bi povezao njih dvoje i da je duhovni svijet tamo gdje su Bog ili bogovi, dok je nečiji spol i njegove funkcije pitanje o kojem bi trebao šutjeti i s kojim je Zabrinut je sam i da takvu osjetljivu materiju treba čuvati u tajnosti i ne smije se iznositi u javnost. Upravo zbog takvih lažnih delikata bolest i neznanje i smrt prevladavaju među ljudskim rasama. Što je slobodniji čovjek koji daje dozvolu djelovanju svog spola, to je skloniji očuvanju skromne tišine o vrijednosti, porijeklu i moći seksa. Što se više pretvara u moral, to će veći biti njegov napor da razvede ono što naziva Bogom iz spola i njegovih funkcija.

Onaj koji će se mirno raspitati o materiji, vidjet će da se seks i njegova moć približavaju svemu onome što sveto pismo opisuje kao Boga ili bogove koji djeluju u duhovnom svijetu, bilo da se naziva nebom ili bilo kojim drugim imenom. Mnoge su analogije i prepisivanja koji postoje između Boga u duhovnom i spola u fizičkom svijetu.

Za Boga kažu da je tvorac sveta, njegov čuvar i uništavač. Moć koja djeluje putem seksa je moć stvaranja, koja tijelo ili novi svijet poziva na postojanje, koja ga čuva u zdravlju i uzrokuje njegovo uništenje.

Za Boga se kaže da je stvorio ne samo ljude, već sve stvari na svetu. Moć koja djeluje putem seksa uzrokuje ne samo postojanje cjelokupne životinjske kreacije, već se isti princip smatra djelotvornim u cijelom životnom ćeliji i kroz svako odjeljenje biljnog carstva, mineralnog svijeta i kroz sve neformalne elemente. Svaki se element kombinira s drugima kako bi se stvorili oblici i tijela i svjetovi.

Za Boga se kaže da je davatelj velikog zakona po kojem moraju postojati sva stvorenja njegova stvorenja, i za pokušaj razbijanja koji moraju trpjeti i umrijeti. Moć koja deluje putem seksa propisuje prirodu tijela koje će biti pozvano na postojanje, utiskuje na njega oblike kojih se mora pokoravati i zakone prema kojima se mora živjeti njegov termin postojanja.

Za Boga se kaže da je ljubomoran Bog, koji će favorizirati ili kažnjavati one koji ga vole i poštuju, ili one koji ga ne slušaju, huližu ili ponižavaju. Moć seksa favorizira one koji ga poštuju i čuvaju, te će im pružiti sve one pogodnosti za koje se kaže da Bog favorizira one koji ga njeguju i obožavaju; ili će moć seksa kazniti one koji ga troše, ostavljaju svjetlost, vrijeđaju, vrijeđaju ili ga obeshrabruju.

Deset zapovijedi zapadne Biblije, za koje se kaže da ih je Bog dao Mojsiju, vidjet će se da su primjenjive na snagu seksa. U svakom pismu koje govori o Bogu može se vidjeti kako Bog ima korespondenciju i analogiju snagom koja djeluje putem seksa.

Mnogi su vidjeli bliske analogije između moći predstavljene spolom s moćima prirode, i onoga što je rečeno o Bogu kao predstavljenog u religijama. Neki od njih koji su duhovno skloni bili su silno šokirani i uzrokovani da osjećaju bol i pitaju se može li Bog, uostalom, biti samo biće slično onome u seksu. Drugi manje uljudni naravi i koji su senzualno skloni, oduševljavaju i treniraju svoje čudovište da prouče nekoliko korespondencija i da se usredotoče na misao da se religija može izgraditi na ideji seksa. Mnoge su religije religije seksa. Ali taj um je morbidan koji shvata da je religija samo obožavanje seksa i da su sve religije u svom porijeklu falične i fizičke.

Faličanski štovatelji su niski, degradirani i degenerirani. Oni su neznalica senzualisti ili prevaranti koji se igraju i plenu seksualnu prirodu i senzualne umove muškaraca. Oni lutaju u svojim degradiranim, ispunjenim i iskrivljenim maštarijama i šire nemoralne bolesti u svijetu umovima koji su osjetljivi na takvu zarazu. Svi faličisti i štovatelji seksa pod bilo kakvim izgovorom su bogohulni idolopoklonici i prestupnici jednog Boga u čovjeku i u čovjeku.

Božansko u čovjeku nije fizičko, mada sve stvari uključene u fizičko potječu od Božanskog. Jedini Bog i Bog u čovjeku nije spolno biće, iako je ono prisutno i daje moći fizičkom čovjeku da kroz svoj seks može spoznati svijet i izrasti iz njega.

Onaj koji bi bio četvrta vrsta čovjeka i ponašao se sa znanjem u duhovnom svijetu mora naučiti upotrebu i kontrolu svog spola i njegove moći. Tada će vidjeti da živi dublji i viši život unutar i nadmoćnog mentalnim i psihičkim i fizičkim tijelima i njihovim svjetovima.

Kraj.

Ova serija članaka o Karmi u skoroj budućnosti će biti tiskana u obliku knjige. Poželjno je da naši čitatelji što prije pošalju uredniku svoje kritike i prigovore na objavljeno pitanje, a takođe će poslati i svako pitanje u vezi sa temom Karme. - Ed.

Prethodna napomena urednika uključena je u originalni Karma uvodnik, koji je napisan u 1909. To više nije primjenjivo.

¹ Seminarski princip, ovdje takozvani, nevidljiv je, nematerijalni, neprimjetan za fizička osjetila. To je ono od čega proizlaze padavine tokom seksualnog sjedinjenja.