The Word Foundation
Podijelite ovu stranicu



THE

WORD

Vol. 19 MAY 1914 Ne 2

Autorsko pravo 1914. od HW PERCIVAL

GHOSTS

(Nastavak)
Želje duhovi mrtvih ljudi

ŽELJA je dio živog čovjeka, nemirna energija koja ga potiče na djelovanje kroz tijelo oblika fizičkog.[1][1] Šta je želja, i duhovi želje živih ljudi, opisani su u Riječ za Oktobar i Novembar, 1913, u člancima koji se bave duhovima želja živih ljudi. Za vrijeme života ili nakon smrti, želja ne može djelovati na fizičko tijelo osim pomoću oblika tijela fizičkog. Želja u normalnom ljudskom tijelu tokom života nema trajni oblik. Pri smrti želja napušta fizičko tijelo kroz medij i sa oblikom tijela, koje se ovdje naziva fizički duh. Nakon smrti želja će zadržati misaoni duh sa sobom koliko god može, ali na kraju se ovo dvoje razdvoji i tada želja postaje oblik, oblik želje, poseban oblik.

Duhovi želje mrtvih ljudi su različiti od njihovih fizičkih duhova. Duh želje je svjestan kao duh želje. Ono se brine o svom fizičkom tijelu i fizičkom duhu samo dok god može koristiti fizičko tijelo kao rezervoar i skladište iz kojeg crpi silu, i sve dok može koristiti fizički duh da dođe u kontakt sa živim osobama i da prenijeti vitalnu snagu sa živog na ostatak onoga što je bilo njegovo vlastito fizičko tijelo. Zatim postoji mnogo načina na koje duh želje djeluje u kombinaciji sa svojim fizičkim i misaonim duhovima.

Nakon što se duh želje odvojio od svog fizičkog duha, a od svog duha misli ima oblik koji označava stadij ili stepen želje, koji je. Ta forma želja (kama rupa) ili duh želja je zbrojna, složena ili vladajuća želja svih želja koje su se zabavljale tokom fizičkog života.

Procesi su isti u odvajanju duha želja od njegovog fizičkog duha i od njegova misaonog duha, ali koliko je sporo ili brzo razdvajanje ovisi o kvaliteti, snazi ​​i prirodi želja i misli pojedinca tijekom života i , na njegovu upotrebu misli za kontrolu ili udovoljavanje njegovim željama. Ako su mu želje bile spore i misli su mu spore, razdvajanje će biti sporo. Ako su mu želje bile gorljive i aktivne, a misli brze, odvajanje od fizičkog tijela i njegovog duha bit će brzo, a želja će uskoro poprimiti oblik i postati duh želja.

Prije smrti, pojedinačna želja čovjeka ulazi u fizičko tijelo kroz dah i daje boju i živi u krvi. Kroz krv se provode aktivnosti života koje se doživljavaju fizički po želji. Želja doživljava kroz senzaciju. Žudi za zadovoljstvom svojim senzibilitetom i osjećajem fizičkih stvari zadržava se cirkulacijom krvi. Kad nestane, cirkulacija krvi prestaje i želja više ne može dobiti dojmove kroz krv. Tada se želja povlači s fizičkim duhom iz krvi i napušta svoje fizičko tijelo.

Krvni sistem u fizičkom tijelu je minijatura i odgovara okeanima i jezerima, potocima i rijekama zemlje. Okean, jezera, rijeke i podzemni tokovi zemlje predstavljaju prošireni prikaz krvožilnog krvnog sistema u fizičkom tijelu čovjeka. Kretanje zraka na vodi je prema vodi i zemlji što je dah krvi i tijelu. Dah zadržava krv u cirkulaciji; ali postoji to u krvi koja indukuje dah. Ono što u krvi potiče i tjera dah je bezoblična životinja, želja, u krvi. Isto tako životinjski život u vodama zemlje potiče, crpi se u zraku. Da je sav životinjski svijet u vodama ubijen ili povučen, ne bi došlo do dodira ili izmjene vode i zraka, niti bi bilo kretanja zraka nad vodama. S druge strane, kad bi se zrak odsjekao od voda plima bi prestala, rijeke bi prestale teći, vode bi postale stagnirale, i tamo bi prestao život svih životinja u vodama.

Ono što uvodi zrak u vodu i dah u krv i koje izaziva cirkulaciju oboje je želja. To je pokretačka energija kojom se aktivnost održava u svim oblicima. Ali sama želja nema oblik u životinji životinja niti se formira u vodama, više nego što ima oblik u životinji koja živi u krvi čovjeka. Sa srcem kao centrom, želja živi u čovjekovoj krvi i nameće se i potiče senzacije kroz organe i osjetila. Kad se povuče ili se povuče kroz dah i smrtno se odvoji od svog fizičkog tijela, kada više ne postoji mogućnost njegovog reanimirajućeg senzibiliteta i doživi osjet kroz svoje fizičko tijelo, tada se odvaja od fizičkog duha i napušta ga. Dok je želja još uvijek s fizičkim duhom, fizički duh, ako se opazi, neće biti puki automat, kao što je to prepušten samom sebi, ali činit će se živim i imati dobrovoljna kretanja i zanimanje za ono što čini. Sva volja i interes za njegovo kretanje nestaju iz fizičkog duha kad ga želja napusti.

Ni želja, i proces kojim on napušta fizički duh i svoje tijelo, niti kako postaje duh želja nakon što ga je um napustio, ne mogu se vidjeti fizičkim vidom. Proces se može uočiti po dobro razvijenom vidovnjaku, koji je samo astralni, ali neće biti shvaćen. Da bismo ga shvatili i vidjeli, prvo ga treba shvatiti um, a onda ga vidjeti vidovito.

Želja se obično povlači ili se povlači iz fizičkog duha kao oblak u obliku lijevka drhtave energije. Prema svojoj moći ili prema nemoći, kao i prema smjeru svoje prirode, pojavljuje se u tupim nijansama zgrčene krvi ili u zlatno crvenim nijansama. Želja ne postaje duhom želja sve dok um ne razdvoji vezu od želje. Nakon što je um napustio masu želja, masa želja nije idealne ili idealističke prirode. Sastoji se od senzualnih i senzualnih želja. Nakon što se želja povukla iz fizičkog duha i prije nego što se um odvojio od nje, oblak drhtave energije može poprimiti ovalni ili sferični oblik koji se može shvatiti u prilično određenom obrisu.

Kad um napusti, želja se pomoću dobro uvježbane vidovitosti može posmatrati kao drhtanje, valjajuća se masa svjetla i sjene koja se proteže u raznim neodređenim oblicima i ponovo se kotrlja kako bi se namotala u druge oblike. Te promjene kotrljanja i namotaja i oblikovanja pokušaji su mase želje da se sada oblikuje u oblik dominantne želje ili u mnoge oblike mnogih želja koje su bile aktivnosti života u fizičkom tijelu. Masa želje sajedinit će se u jedan oblik, ili će se podijeliti na više oblika, ili će veliki dio poprimiti definitivnu formu, a ostatak u zasebnim oblicima. Svaka iskra aktivnosti u masi predstavlja određenu želju. Najveća zvjezda i najžešći sjaj u masi glavna je želja, koja je zavladala manjim željama tokom fizičkog života.

(Nastavlja se)

[1] Šta je želja, i duhovi želje živih ljudi, opisani su u Riječ za Oktobar i Novembar, 1913, u člancima koji se bave duhovima želja živih ljudi.