The Word Foundation
Podijelite ovu stranicu



Tri svijeta okružuju, prodiru i podnose ovaj fizički svijet koji je najniži, i sediment triju.

- Zodijak.

THE

WORD

Vol. 6 FEBRUAR 1908 Ne 5

Autorsko pravo 1908. od HW PERCIVAL

SVIJEST KROZ ZNANJE

III

AN inteligencija koristi medij komunikacije primjeren svijetu ili ravnini na kojoj djeluje. Inteligencija koja djeluje u svijetu znanja komunicirala bi s umom govorom disanja, a ne riječju kao što je naše. U takvom slučaju komunikacija ne bi bila jedna riječ, ali ako su subjekt relativni prema svijetu, a osjetila bi se subjektu priopćivala ne manje točno. Razlika bi bila u tome što bi se umjesto običnih vibracija zraka koje je um naučio koristiti i razumjeti radeći kroz osjetila, koristio daleko suptilniji medij. Sada, dok nismo u stanju da govorimo ili ne opišemo um u njegovom duhovnom svetu - koji se ovde naziva duhovni zodijak - u govoru tog sveta, ali možda ćemo biti u mogućnosti da ga opišemo svojim jezikom reči.

Naša osjetila ne opažaju duhovne stvari, ali postoji medij komunikacije između duhovnog svijeta uma (♋︎-♑︎) i svijet osjetila (♎︎ ). Simboli su sredstva komunikacije; a simboli se mogu percipirati čulima. Iako se simboli mogu percipirati putem osjetila, osjetila ih ne mogu razumjeti niti protumačiti. Koristit ćemo simbole da opišemo um na način koji se može shvatiti osjetilima, ali razum mora razumjeti i protumačiti kroz osjetila ono što je nemoguće za osjetila ili um u nastajanju (♋︎) znati.

Svatko od njih zna da ima um, i mnogi se pitaju kakav je um, ima li boju i oblik i kretanje slično onome kao što znamo, da li um postoji prije rođenja i nakon smrti, i ako da, gdje i kako um nastaje?

Prije onoga što se naziva stvaranjem svijeta postojalo je ono što religije nazivaju Bogom. Filozofi i mudraci govore o tome na različite načine. Neki su je nazvali Nad-duša, drugi Demiurgus, a treći su je nazvali Univerzalni um. Bilo koje ime će odgovarati. Koristićemo termin Univerzalni um (♋︎-♑︎). Mnogo od onoga što je rečeno o Božanstvu ili Bogu, ili Nad-duši, ili Demiurgusu, ili Univerzumskom umu, ovdje treba primijeniti. Ona je sveobuhvatna, sveobuhvatna i apsolutna sama po sebi, jer sadrži u sebi sve što se tokom perioda poznatog kao manvantara manifestuje ili treba da se manifestuje i poznato je pod terminima kao što su emanacija, ili, involucija i evolucija. Univerzalni um, iako sam po sebi apsolutan u pogledu stvari koje će biti, nije apsolutan u stvarnosti, već dolazi iz izvora bića koji je u prethodnim uvodnicima opisan kao supstancija (♊︎). Univerzalni um je izvor svih manifestiranih svjetova; u njemu „živimo i krećemo se i postojimo“. Prema zodijaku, Univerzalni um je predstavljen znakom rak (♋︎), proteže se do Jarca (♑︎) i uključuje sve znakove ispod njih, u apsolutnom zodijaku. Vidi figura 30.

Razmotrimo Univerzalni um pod simbolom bezgraničnog prostora, a taj prostor u obliku kristalne sfere. Odabiremo kristalnu sferu koja će predstavljati prostor i Univerzalni um, jer ljudski um, iako ne može ograničiti prostor, ipak kada misli na prostor, prirodno ga čini u obliku sfere. Kristal se koristi jer je proziran. Da simboliziramo Univerzalni um kao bezgranični kristal ili prostor u kojem ne postoji nijedan objekt, bića i ništa osim bezgranične svetlosti. Za ovo možemo vjerovati da je bila država prije nego što je bilo kakav napor u stvaranju, emanaciji ili involuciji svjetova odredio Univerzalni um.

Neka naša sljedeća koncepcija bude kretanje ili dah unutar Univerzalnog uma, i da su se kretanjem ili dahom unutar ove bezgranične kristalne sfere ili prostora pojavile u obrisima mnoge kristalne sfere kao minijature sveobuhvatne roditeljske sfere i onoga što ih je uzrokovalo izgledalo je kao različito od matične sfere bilo kretanje daha. Ove pojedinačne kristalne sfere su individualni umovi, unutar Univerzumskog Uma, sinovi Uma koji se takođe nazivaju Sinovi Božji, svaki od drugih se razlikuje prema stanju i stepenu savršenstva koje je svaki postigao (♑︎) u prethodnom periodu ispoljavanja unutar Univerzalnog Uma. Kada se taj period završio i kada su se svi vratili u krilo Univerzalnog uma, nastupio je period neba, pralaje, odmora ili noći, o kojem se govori u mnogim drevnim spisima.

U toku događaja prozirni prostor ili Univerzalni um (♋︎-♑︎) poprimila je drugačiji izgled. Kao što se oblak postepeno može pojaviti na nebu bez oblaka, tako se materija zgusnula i učvrstila unutar Univerzalnog uma i nastali su svjetovi (♌︎, ♍︎, ♎︎ ). Svaka potencija unutar Univerzalnog uma postaje aktivna u odgovarajućem trenutku.

Možemo govoriti o pojedinačnim umovima kao o kristalnim sferama manje ili više sjaja i slave u skladu s njihovim razvojem (♑︎). Ovi pojedinačni umovi ili kristalne sfere nisu svi bili jednako razvijeni. Neki su postigli potpuno i potpuno znanje o sebi i svom odnosu prema svojoj matičnoj sferi, Univerzumskom umu (♋︎-♑︎). Drugi su bili u neznanju o Univerzalnom Umu kao svom roditelju i samo nejasno svjesni sebe kao individualnih bića. Oni umovi koji su bili savršeni u postizanju (♑︎) bili su i jesu vladari, velike inteligencije, koje se ponekad nazivaju arhanđeli ili sinovi mudrosti, i oni su agenti velikog Univerzalnog uma koji se staraju o donošenju zakona i koji kontrolišu i reguliraju poslove svijeta u skladu sa zakonom pravda. Ti umovi ili kristalne sfere čija je dužnost bila inkarnirati, razvili su u sebi idealan obrazac skupa drugih tijela koja su trebala biti formirana, pomoću kojih i u koje bi trebali inkarnirati dio sebe.[1][1] Vidi Riječ, vol. IV., Br. 3-4. "Zodijak."

Sada su faze kroz koje pojedinačni um prolazi u različitim fazama razvoja sljedeći: Kao što Univerzalni um sadrži sve što je trebalo i treba se manifestirati, tako i pojedinačni um sadrži u sebi idealan obrazac svih faza kroz koju će proći u svom razvoju. Individualni um nije odvojen od Univerzalnog uma, ali je izravno povezan sa Univerzalnim umom i svim onim što je u njemu.

Naša svrha nije da ovdje opisujemo formiranje svijeta (♌︎, ♍︎, ♎︎ ) i razvoj obrazaca na njima. Dovoljno je reći da na pravom stupnju razvoja ovog zemaljskog svijeta (♎︎ ), postalo je dužnost umova kao kristalnih sfera (♋︎) da nastave svoj i njihov razvoj[2][2] Postepene faze u razvoju uma opisane su u prethodnim člancima, kao što je onaj o “Ličnost;” vidi Riječ, Vol. 5, br. 5 i br. 6. na njemu. Unutar i iz svake kristalne sfere ili daha, razvijena su različita tijela različite gustine (♌︎, ♍︎, ♎︎ ) i formiraju dok konačno fizičko tijelo (♎︎ ) proizveden je takav kakav ga sada imamo. Postoji mnogo sfera unutar svake kristalne sfere uma. Svaka takva sfera ima veze s principima uključenim u konstituciju fizičkog tijela, kao što su oblik, život i želja.[3][3] S tim u vezi savjetujemo čitanje članaka “Birth-Death” “Smrt-Birth”; vidi Riječ, Vol. 5, br. 2 i br. 3.

Pamtit će se da postoji višegodišnja, nevidljiva, fizička klica (♌︎, ♍︎, ♎︎ ). Da pri izgradnji svakog fizičkog tijela ova nevidljiva, fizička klica napušta svoju posebnu sferu u kristalnoj sferi uma, i, kontaktirajući par, predstavlja vezu kojom se dvije klice ujedinjuju i od koje se gradi fizičko tijelo. Sfere unutar kristalne sfere uma[4][4] Kristalna umna sfera se ne može vidjeti fizičkim okom niti astralnim čulom vidovitosti, već se može opaziti samo umom, jer se nalazi na planu uma.
Svaka aura koju vidjet će vidovnjaci, ma koliko čista bila, daleko je ispod one koja je ovdje simbolizirana kao kristalna sfera uma.
djeluje na fetus, pazi na prenatalni (♍︎) razvoj, te kroz srebrnu nit kojom su povezani sa novim životom prenose suštine i principe koji su potrebni u izgradnji minijaturnog univerzuma. Kao takve suštine imaju veze sa konstitucijom budućeg tela i tendencijama (♏︎-♐︎) buduće ličnosti često su toliko različite i različite od prirode majke da izazivaju određene čudne emocije, ukuse i želje, koje je većina majki iskusila. Ovo nije zbog majke niti fizičkog naslijeđa oca ili majke. Iako roditelji imaju značajne veze sa inherentnim sklonostima djeteta, ipak su ti poticaji, impulsi i emocije uzrokovani prilivom u fetus iz njegovih roditeljskih sfera. Takve sklonosti moraju se pojaviti u njegovom kasnijem fizičkom razvoju u svijetu koje je stvorio inkarnirani um u prethodnom životu ili životima. Um kada se inkarnira može promijeniti ili nastaviti, kako smatra prikladnim, naslijeđe iz takvog prethodnog života ili života.

Tako inkarnirani um dolazi u život i u svoje naslijeđe, ostavljen sam; ovo je sopstveno nasleđe. Tokom čitavog perioda prenatalnog razvoja kristalna sfera uma (♋︎-♑︎) prenosi iz svojih odgovarajućih sfera unutar sebe odgovarajuće principe koji ulaze u konstituciju fizičkog tijela. Komunikacija pronalazi svoj kanal kroz dah. Udahom nevidljiva klica ulazi tokom kopulacije i predstavlja vezu kojom se dvije klice spajaju. Ova veza ostaje tokom čitavog perioda prenatalnog života i predstavlja vezu između kristalne sfere uma i fizičkog tijela, koje se razvija unutar svoje fizičke matrice. život (♌︎) se prenosi iz životne sfere u kristalnu sferu uma kroz dah (♋︎) majke na njenu krv (♌︎) i kroz njenu krv život se taloži u i oko nevidljivog oblika fetusa kao fizičkog tijela (♎︎ ). Ovo fizičko tijelo unutar svoje matrice (♍︎) razvija se prema nevidljivoj klici oblika, i, iako slijedi tip u kojem je formiran, još uvijek nije samostalno fizičko tijelo i ne crpi svoj život direktno iz vlastitog roditeljskog uma, jer još nema odvojeno dah. Njegova krv (♌︎) se oksigenira putem proxyja kroz pluća i srce (♋︎-♌︎) od majke (♍︎).

U razdoblju gestacije fetus nije unutar svog uma niti je unutar njega um. Ona se nalazi izvan kristalne sfere uma i povezana je s mentalnom sferom samo suptilnom, nevidljivom linijom ili srebrnom vrpcom. U pravilnom životnom ciklusu tijelo se rađa iz svoje matrice i rađa se u svijetu. Tada se postavlja direktna veza između njega i posebne sfere kristalne sfere uma kojoj fizičko tijelo pripada. Ta se veza ostvaruje kroz dah, a kroz dah veza se nastavlja kroz cijeli ciklus života tog tijela.

Bili su potrebni vijekovi da razviju fizičko tijelo kakvo imamo danas. Fizičko tijelo treba biti instrument preko kojeg čovjek postaje Bog. Bez fizičkog tijela čovjek mora ostati nesavršeno biće. Fizičko tijelo stoga nije stvar koju treba zanemariti, prezirati, zlostavljati ili ravnodušno tretirati. To je laboratorijska i božanska radionica Individualnosti, Boga, Nad-duše, Univerzalnog uma. Ali laboratorija, radionica, hram ili svetište tijela nije savršena. Tijelo se često koristi u đavolske i paklene svrhe, a ne u božanske svrhe. Organi tijela imaju mnogo funkcija i upotrebe. Iako se koriste za senzualne svrhe, daju rezultate samo za osjetila. Kada se koriste na božanski način, rezultati će biti plemeniti i božanski.

Sva materija unutar kristalne sfere uma se mijenja sa svakom promjenjivom mišlju, ali ne i fizičko tijelo. Materija kristalizovana u obliku tela tako se drži i formira nakon mnogo razmišljanja i delovanja. Da bismo promijenili naše razmišljanje i naša tijela, stoga će biti potrebno mnogo veće razmišljanje i život nego što se to sada radi, gdje je naš način mišljenja (♐︎) je duž linije osjetila i ćelija naših tijela (♎︎ ) su u skladu sa melodijom čula. Sa sadašnjim načinom razmišljanja i sa tijelom koje je ključno za čula, materija našeg tijela se opire svim naporima uma da promijeni svoje postupke. Ovaj otpor tijela predstavlja nagomilane misli i radnje svih prethodnih inkarnacija u kojima smo živjeli čulnim i senzualnim životima, kao i otpor sila i elemenata prirode unutar Univerzumskog uma. Sve ovo čovjek mora pobijediti; sav otpor koji sada nudi materija u svojim različitim oblicima biće, kada se savlada, tolika snaga, moć i znanje koje je stekao individualni um. Ako se posmatraju u ovom svjetlu, sve prepreke života, sve njegove nevolje i nevolje koje se sada smatraju zlom bit će cijenjene kao neophodne za napredak, a otpor u bilo kojoj formi će se smatrati korakom do moći.

Rođenje djeteta, različiti stadiji njegovog odrastanja od novorođenčadi do djetinjstva, školskih dana i ranog čovječanstva, očinstva i starosti, takve su uobičajene pojave da se ne vidi misterija koja stoji u osnovi fenomena takvog života, kao što su prošli su kroz, ali se tajna pojavljuje u trenutku kada neko razmisli o tome. Kako mlaka, bučna novorođenčad može pretvoriti mlijeko u živo tkivo? onda druga hrana u punoljetnog muškarca ili ženu? Kako to da se njegov oblik postepeno mijenja od oblika puzajuće sitnice, mekih kostiju i praznih crta, do osobe odrasle osobe s izrazima koje ispoljavaju karakter i inteligenciju? Je li odgovor reći: ovo je tijek prirode? ili da pitam: zašto to ne bi trebalo biti tako?

To je kristalna sfera uma sa svojim sferama unutar koje imaju veze sa izgradnjom tijela, probavom i asimilacijom namirnica, zanosom emocija i želja, procesima razmišljanja, razvojem intelekta, otvaranje duhovnih sposobnosti u potpuno osvetljenje i prosvetljenje. Sve to se postiže djelovanjem sfera uma na i kroz malo fizičko tijelo.

dah (♋︎) nastavlja da čuva život (♌︎) u kontaktu sa principom forme (♍︎) fizičkog tijela. Telo forme je rezervoar i baterija za život. Tijelo razvija formu i rast. Razvojem forme javlja se princip želje (♏︎), koji ranije nije djelovao samostalno kroz tijelo. Tek nakon što se tijelo i njegovi organi dovedu u svoj pravi oblik, želja se počinje manifestirati. U ranoj mladosti želje postaju očigledne, a sve očiglednije sa odmakom. Tek nakon što se želja manifestuje kroz fizičko tijelo, um se inkarnira. Ono što nazivamo željom je nestvorena stvar koja postoji u sferi uma u nastajanju (♋︎) i iz koje sfere okružuje i djeluje kroz fizičko tijelo. Ovo je stvar, želja (♏︎), koji prodire kroz, uznemirava, stimuliše i pokreće formu (♍︎) i fizičko tijelo (♎︎ ) na akciju. Želja je osobena životinja u čovjeku. Često se naziva đavolom ili zlim principom u prirodi, jer opija um i tjera ga da pruži sredstva za svoje zadovoljenje. Ovaj princip želje je neophodan da bi um radio sa njim, da bi tako radeći nastali um kao rak (♋︎) može postati individualnost, um, kao jarac (♑︎).

Kada želja (♏︎) je postala operativna u fizičkom tijelu i inkarniranom umu, a zatim počinje taj proces poznat kao misao (♐︎), što je rezultat djelovanja uma i želja. U sadašnjoj fazi sve sfere u kristalnoj sferi individualnog uma bave se fizičkim tijelom, jer su oblik i organi fizičkog tijela sredstva pomoću kojih um izvršava zadatak svog i njihovog razvoja. Sve su sfere moćne na svojim planovima, ali da bi kontrolirale fizičko tijelo moraju raditi. Čini se da se malo toga radi u jednom životu, jer nakon velikih muka i mnogo muke u bdijenju nad razvojem oblika fizičkog tijela, njegov život se proživljava, a onaj dio uma koji je djelovao kroz njega nije opazio niti shvatio predmet i svrha njegovog bića, i tako je život za životom.

Um prolazi kroz fizičko tijelo, sugerirajući misli o višem i plemenitijem životu, ali želje se odupiru naporima uma koji dolaze kao misli i težnje. Ali sa svakim djelovanjem uma na fizičko tijelo i sa svakim otporom želja za djelovanjem uma dolazi do djelovanja i reakcije između uma i želje, misli, a ove su misli djeca uma i želje .

♈︎ ♉︎ ♊︎ ♋︎ ♌︎ ♍︎ ♏︎ ♐︎ ♑︎ ♒︎ ♓︎ ♈︎ ♉︎ ♊︎ ♋︎ ♌︎ ♍︎ ♎︎ ♏︎ ♐︎ ♑︎ ♒︎ ♓︎ ♎︎
figura 30

Tako stvorene misli opstaju nakon smrti i ulaze u sfere uma[5][5] Sfere uma koje utiču na izgradnju tijela, u koje misli prelaze nakon smrti, i iz kojih se crpi nasljeđe sljedećeg zemaljskog života, mogu se vidjeti u figura 30. prema njihovoj prirodi, zadržavaju se. Kada inkarnirani um napusti tijelo na kraju života tijela, on, otjelotvoreni um, prolazi kroz ove sfere uma i razmatra misli koje su bile proizvod njegovog zemaljskog života. Tamo ostaje za period koji je proporcionalan prirodi misli, kada taj period istekne, ponovo se projektuje iz odgovarajuće sfere uma ta nevidljiva fizička klica koja je osnova novog fizičkog tela. Zatim, svako u svoje odgovarajuće vreme, iz sfera uma prolaze kristalizovane misli, koje ulaze u telo forme i određuju sklonosti u fizičkom životu. Proces delovanja uma na telo, u njegovom nastojanju da ga stimuliše na duhovno buđenje, ponovo se odigrava, život za životom, sve dok tokom mnogih života misli ne postanu plemenite, težnja božanska, a mislilac u tijelo odlučuje da postane poznavalac Sebe (♑︎) i da napravite obrazac (♍︎) besmrtan (♑︎).

Od tada se fizičko tijelo i njegovi organi moraju regenerirati. Organi tijela koji su zlostavljani za osjetna zadovoljstva i kako bi udovoljili senzualnosti više se ne koriste za takve ciljeve, jer je tada otkriveno da imaju mnoge funkcije i da su svaki organi tijela rezervoar ili posuda moć, koja svaki organ u tijelu može poslužiti u okultne svrhe i za razbijanje krajeva. Mozak, mašina za razmišljanje, koju je um do sad koristio da bi služio osjetilima, ili um koji je pretrpio kao puka spužva ili sito kroz koje su misli drugih prelazili i ulazili, mijenjani i stimulirani. Čovjek putem mozga reformiše svoje tijelo. Magija tijela se kroz mozak mijenja i usmjerava i priroda nečijih misli. Misli se generiraju kroz mozak, mada su možda ušle kroz bilo koju od kapija tijela. Kroz mozak, unutarnji okultni mozak, čovjek prima svoje prvo osvjetljenje koje je predslovljenost besmrtnosti.

Iz mozga bi um trebao kontrolirati tijelo i njegove radnje, iako tijelo obično impresionira mozak svojim željama. Iz mozga bi se trebale kontrolirati i regulirati želje tijela, ali u čovjekovom sadašnjem razvoju želje prisiljavaju um da koristi svoj mehanizam mozga kako bi ispunio svoje potrebe. Kroz mozak bi utjelovljeni um trebao djelovati i komunicirati s njim povezanim sferama, umjesto kojih emocije još tjeraju um da izlazi samo u svijet, kroz mozak i ulice smisla.

Stablo tijela ima tri velike podjele: torakalnu, trbušnu i karličnu šupljinu. Torakalna šupljina sadrži organe[6][6] Ove šupljine sadrže organe, kao što je štitna žlijezda, koje um još nije u potpunosti ili uopće koristi u svom sadašnjem razvoju, iako mogu imati tjelesne funkcije. emocija i disanja, koji se odnose na ljudski životinjski svijet. Trbušna šupljina sadrži želudac, crijeva, jetru i gušteraču, koji su organi probave i asimilacije. Zdjelična šupljina sadrži organe generiranja i razmnožavanja. Ovi regioni tela imaju svoje korespondencije u sferama kristalne sfere uma.[7][7] Kristalna sfera uma je duhovni zodijak figura 30. Iznad tijela je smještena glava u kojoj se nalaze organi koji su tipovi onih u trupu tijela.

Glava sadrži organe preko kojih se odvija sposobnost rasuđivanja (♐︎) djeluje i gdje diskriminirajući fakultet (♑︎) treba da vlada, ali trenutno su jake želje (♏︎) tijela odašilju oblake strasti, koji i dalje rasuđuju i sprječavaju vođenje diskriminacijom. Redosled delovanja se mora promeniti ako se inteligentno ulazi u sfere uma, duhovni svet znanja. Torakalni i abdominalni region će tada nastaviti da obavljaju svoje funkcije snabdevanja tela njegovim potrebama, ali one moraju biti kontrolisane i determinisane razumom, čije je sedište u glavi; a generativne funkcije moraju biti promijenjene od svjetovne, reprodukcije, do božanske, stvaranja. Kada se razmnožavanje životinjskog tijela u životinjskom svijetu prekine u skladu s razumom, tada stvaranje u svijetu božanskog može početi, ali ne prije. Zdjelična regija je ona u kojoj su dvije fizičke klice ujedinjene individualnom nevidljivom fizičkom klicom i u kojoj se ona razvija i razrađuje za ulazak u fizički svijet. Kada sile prirode i vatre života ne gore u ovoj regiji, one se mogu zapaliti u području božanskog.

Regija u kojoj stvaranje može započeti je glava. Kad se glava ne koristi samo kao stroj razmišljanja pomoću kojeg se stječu užitci i prednosti svijeta, kao što tijelo sa svojim željama može diktirati, već kada se, umjesto toga, misli okreću stvarima trajnije prirode od pjena i babuške na površini svijeta, tada glava postaje božansko utočište. Dok mozak ostaje sluga osjetila, kroz glavu ne prolazi nikakav osjećaj ili osvjetljenje, a glava ostaje umorno hladno područje, koje izgleda bez osjećaja, osim kad ga prožmu strast i oluje gnjeva. Sve se to mijenja kada je započeo duhovni život nakon što je čovjek odredio da uđe u duhovni svijet znanja. Osjećanja i osjećaji tijela imaju svoje analogije u glavi. Kao što želudac može sugerirati glad, tako i njegova odgovarajuća regija, mozak može čeznuti za duhovnom hranom; kao što srce može poskočiti za radost kad ga usvoji objekt svoje emocije, tako će se i unutrašnje komore mozga otvoriti ushićene svjetlosti sfera uma, kad su ove komore osvijetljene iz sfera tijela . Želja za duhovnim znanjem i prosvjetljenim prosvjetljenjem pripremala je i prilagodila mozak za njegove kreativne funkcije.

Nije nam svrha opisati ovo djelo stvaranja, ali mi izjavljujemo da kad je mozak promijenjen iz svoje čulne upotrebe i zloupotrebe i trenira se za duhovno znanje, tada postaje svetište božansko i unutar njegovih unutarnjih prostora Kako je zdjelični hram bio hram za izgradnju i izradu fizičkog tijela za donji svjetovni svijet, tako sada u glavi postoji „svetinja nad svetinjama“ u kojoj je proces započet izgradnja psiho-duhovnog tijela koja je prilagođena i prilagođena psiho-duhovnom svijetu, kao što je fizičko tijelo oblikovano i prilagođeno fizičkom svijetu.

Ovo psiho-duhovno tijelo se rađa kroz svoj božanski centar. Sasvim je neovisno o fizičkom tijelu, čak i kao što je Isus bio neovisan od nje, koja je, obično se pretpostavlja, bila njegova majka Marija, pa čak i kao što se kaže da je Isus odgovorio svojoj majci koju je, pretpostavlja se, imao bila je žena: "Zar ne znate da se ja moram baviti poslom svog oca?" kada su je pitali zašto bi je trebao tako dugo napustiti, pa psiho-duhovno tijelo ima sasvim nezavisno postojanje od fizičkog i njegove svrhe je raditi posao svog „oca na nebu“ što je kristalna sfera uma. Od ovog trenutka um nastavlja svoj razvoj svjesno i vremenom ulazi u duhovni svijet znanja.

(Nastavlja se)

[1] Ovo je opisano u Riječ, Vol. 4, br. 3 i br. 4

[2] Postepene faze u razvoju uma opisane su u prethodnim člancima, kao što je onaj o “Ličnost;” vidi Riječ, Vol. 5, br. 5 i br. 6.

[3] S tim u vezi savjetujemo čitanje članaka “Birth-Death” “Smrt-Birth”; vidi Riječ, Vol. 5, br. 2 i br. 3.

[4] Kristalna sfera uma ne može se vidjeti fizičkim okom niti astralnim čulom vidovitosti, već se može opaziti samo umom, jer se nalazi na planu uma.

Svaka aura koju vidjet će vidovnjaci, ma koliko čista bila, daleko je ispod one koja je ovdje simbolizirana kao kristalna sfera uma.

[5] Sfere uma koje utiču na izgradnju tela, u koje misli prelaze posle smrti i iz kojih se crpi nasleđe zemaljskog života koje sledi, mogu se videti u figura 30.

[6] Ove šupljine sadrže organe, kao što je štitna žlijezda, koje um još nije u potpunosti ili uopće koristi u svom sadašnjem razvoju, iako mogu imati tjelesne funkcije.

[7] Kristalna sfera uma je duhovni zodijak figura 30.