The Word Foundation
Podijelite ovu stranicu



THE

WORD

Vol. 15 APRIL 1912 Ne 1

Autorsko pravo 1912. od HW PERCIVAL

ŽIVOT

(Nastavak)

Dalje ilustriram da oblik i struktura, organizam i misaoni entitet i božanstvo koje čine organizaciju zvanu čovjek nije stvarno živi, ​​da stav uma i njegovi interesi u vanjskom životu čovjeka odbacuju od poplave života i na taj način ga sprečavaju iz stvarnog življenja mogu se sagledati drugi životi ili vrste osim onih koji su već dati, kao i prosječni život čovječanstva.

Trgovac je čovjek razmjene. Šta mora naučiti i raditi, šta, kada, kako i gdje kupiti i šta, kada, kako i gdje prodati. Praksom i iskustvom on stiče smisao za te stvari. Njegova tajna uspeha je da ih učini u najbolju korist. Njegova vještina u trgovini je dobiti ono što kupi za što manje novca i pokazati onima od kojih kupuje da je platio liberalnu cijenu; da dobije sve što može za ono što prodaje i da zadovolji svoje kupce da je cijena po kojoj ih kupuju niska. Mora poslovati, a s njegovim povećanjem on treba održati reputaciju. Bit će iskren ako može, ali mora zaraditi. On traži profit; njegovo je poslovanje zarad dobiti; mora da ima zaradu. Ikad mora paziti na troškove i primanja. Mora minimizirati troškove, a povećati dobit od prodaje. Jučerašnji gubitak mora se nadoknaditi današnjim profitom. Dobit sutra mora pokazati porast u odnosu na današnji profit. Kao trgovac svojim stavom uma, svojim radom, životom povećava profit. Iako nesvjestan, njegov se život, umjesto da stekne punoću svog izvora, razmjenjuje zbog prividnog dobivanja onoga što mora neizbježno izgubiti.

Umjetnik čini osjetnim osjetilima ili umom ono što nisu opazili; on je tumač ideala svetu čula, radnik u čulnom svetu, te transformator i pretvarač čula u idealan svet. Umetnik je predstavljen prema tipovima glumca, kipara, slikara, muzičara i pesnika.

Pjesnik je zaljubljenik u ljepotu i uživa u kontemplaciji lijepog. Kroz njega udiše duh emocija. On se topi sa simpatijom, smeje se od radosti, pjeva hvalospjeve, plače od tuge i nevolje, obuzima ga tuga, progoni ga agonija, ogorčuje kajanje ili žudi za ambicijama, slavom i slavom. Izdiže se do ekstaze radosti ili tone u dubinu očaja; razmišlja o prošlosti, uživa ili pati u sadašnjosti; i kroz melanholiju ili nadu gleda u budućnost. Snažno osjećajući ove emocije, podešava ih u metar, ritam i rimu, daje boju njihovim kontrastima i slika ih prema smislu. Neobično su pogođene osobe; osjeća se intenzivno i njiše ga strast želja; on doseže prema gore u težnji ka idealu i on ima verziju besmrtnosti i božanstva u čovjeku. Kao pjesnik, uzbuđuje ga i potiče, uzbuđuje i potiče osjećaje, maštu i maštu. Struje njegovog života su se po njegovim raspoloženjima i maštanjima pretvorile iz izvora i razmatranja nadnaravne ljepote u vrtlog života i delirij čula.

Muzika je život emocija. Muzičar čuje tok života kroz emocije i daje im glas u neskladu, notu, vreme, melodiju i harmoniju. Valovi emocija nad njim se nadvijaju. On se osjeti prema boji svojih tonova, poziva suprotstavljene sile u formu i dovodi divergentne vrijednosti u harmoniju sa svojom temom. On budi i pokreće aktivnosti sputavajuće želje iz njihovih dubina, diže se na krilima ekstaze ili s blagoslovom spušta ideale nadzemlja. Kao muzičar traži harmoniju života; ali, prateći je kroz emocije, on ih je neprestano mijenjajućim strujama vodio od glavnog toka života i po njima je obično preuzet u senzualne užitke.

Slikar je štovatelj ljepote forme. Na njega utječu svjetla i nijanse prirode, zamišlja ideal i nastoji taj ideal izraziti bojom i figurom. On prikazuje ono što je obično nevidljivo ili reprodukuje ono što je prividno. Prema boji i figuri, on miješa faze emocija u formu; on koristi pigmente za oblaganje oblika koji je začeo. Kao slikar, ljepotu doživljava u idealnom obliku, ali nastavlja je u osjetilima; tamo ga izmiče; umjesto toga on pronalazi njegove sjene; zatečen, zbunjen, ovim je isključen i ne može uočiti izvor svoje inspiracije i života; on gubi kroz osjetila ono u onom idealu koji je zamislio.

Skulptura je oličenje emocija. Kroz emocije vajar obožava apstraktne oblike ljepote i snage. Diše patosom poezije, živi u harmonijama muzike, oduševljena je atmosferom slikanja i stavit će ih u čvrstu formu. Očaran gleda plemenitim likom, milošću ili pokretom, ili kuca obrnuto od njih i pokušava dati tijelu opaženu apstraktnu formu. On oblikuje plastičnim stvarima ili odrezuje i ostavlja u čvrstom kamenu gracioznost, pokret, strast, karakter, određeno raspoloženje i vrstu, koje je uhvatio i ondje kristalizira ili uzrokuje da utjelovljeni oblik izgleda kao da živi. Kao kipar doživljava idealno tijelo; umjesto da se uvuče u glavni tok svog života kako bi ga stvorio, postajući radnik emocija, postaje žrtva svojih čula, koja odvlače njegov život iz njegovog ideala; i, koje on izgubi ili zaboravi

Glumac je deo dela. Najbolji je glumac kada potiskuje svoj identitet u glumi uloge koju igra. Mora se slobodno vladati duhom svog dijela i pustiti da se njegove emocije igraju kroz njega. On postaje utjelovljenje surovosti, ludosti ili mržnje; prikazuje ljubaznost, sebičnost i prevaru; moraju iskazivati ​​ljubav, ambiciju, slabost, moć; jede ga zavist, suši se od straha, izgara ljubomoru; spaljen od gneva; je pojede sa strašću ili ga prevlada tuga i očaj, kako njegov dio zahtijeva da se pokaže. Kao glumac u dijelovima koje igra, njegov život i misli i djela trebaju se reproducirati i živjeti preko života i misli i djela drugih; i to ga uklanja stvarnim izvorima njegovog života i stvarnim identitetom u njegovom životu.

Glumac, kipar, slikar, muzičar, pesnik, stručnjaci su umetnosti; umjetnik ih kombinira i utjelovljuje ih sve. Svaki je povezan i predstavljen je u drugom, na isti način kao što je svaki smisao predstavljen i nadopunjuje drugi. Umetnost su grane iz glavnog toka umetnosti. Oni koji se obično nazivaju umjetnicima rade vani u granama. Tko kroz vjekove djeluje u mnogim granama umjetnosti, ali se uvijek vraća izvorima, onaj koji postaje gospodar svima njima, samo je pravi umjetnik. Zatim, iako možda ne djeluje spolja kroz osjetila, on stvara s pravom umjetnošću u svjetovima idealnog i stvarnog.

(Nastavlja se)