The Word Foundation
Podijelite ovu stranicu



THE

WORD

Vol. 14 JANUARY 1912 Ne 4

Autorsko pravo 1912. od HW PERCIVAL

ŽELJA

(Zaključeno)

RAD je cijena koju zakon zahtijeva od onoga koji želi i uživa u dobru u stvarima koje poželi. Da biste imali ili postigli za dobro bilo šta, čovjek mora raditi na onome što želi na posebnom planu i u svijetu gdje je. Ovo je zakon.

Da bi stekao i uživao u bilo čemu u fizičkom svijetu, čovjek mora učiniti ono što je u tom fizičkom svijetu potrebno za taj cilj. Ono što on čini da bi dobio, mora biti prema zakonima fizičkog svijeta. Ako želi bilo koju fizičku stvar, ali ne radi ništa više od želje da je dobije, djelujući tako protiv zakona, može dobiti ono što želi, ali neminovno će ga uslijediti razočaranja, tuge, nevolje i nesreće. On ne može prekršiti zakon tako što će ga suprotstaviti, niti ga izbjeći ako ga okružuje.

Želja je izraz želje da se dobije nešto za ništa. Pokušaj da se dobije ničim, nezakonit je, nepravedan i dokaz je nemoći i bezvrednosti. Uvjerenje da čovjek može dobiti za nešto ili za malo dobiti puno, je obmana od koje mnogi pate i mamac je i mamac koji iskušava čovjeka na nezakonita djela i nakon toga ga drži zarobljenikom. Većina ljudi zna da za malo ne može dobiti puno, ali ipak, kad pronicljiv ukras za malo zakači mamac od velike vrijednosti, vjerovatno će ga progutati. Da su oslobođeni zablude ne bi mogli biti uhvaćeni. Ali zato što žele dobiti nešto za ništa ili onoliko koliko mogu dobiti za ono malo što im treba dati, upadat će u takve zamke. Želje su faza ove zablude, a kada želju prate praktični rezultati, vjerovatno je opasnije od nagađanja o dionicama i drugim načinima klađenja i kockanja. Dobiti želju, a da ne radi više od želje, mamac je koji navodi na želju da vjeruje da su mu želje bez posla ispunjene.

Zakon fizičke prirode zahtijeva da fizičko tijelo jede, probavlja i asimilira svoju hranu i izvodi fizičke vježbe, ako je zdravlje poželjno. Čovjek može poželjeti za fizičko zdravlje svakim dahom, ali ako odbija jesti ili jede, ali njegovo tijelo ne probavlja hranu koju u njega unese, ili ako odbija redovito i umjereno vježbati, neće imati zdravlja. Fizički rezultati dobivaju se i uživaju samo zakonitim, uređenim, fizičkim djelovanjem.

Isti zakon odnosi se na želje i emocionalnu prirodu. Onaj koji želi da mu drugi daju njegovu naklonost i udovolje njegovim željama, ali zauzvrat daje malo ljubavi i malo ima računa o njihovoj dobrobiti, izgubiće naklonost i biti će izbegnut. Samo ako želite biti snažni i imati majstorsku energiju neće donijeti snagu. Da bi imao moć na djelu, mora se raditi sa njegovim željama. Samo radeći sa njegovim željama, tako da ih reguliše i kontroliše, dobit će moć.

Zakon nalaže da se mora raditi sa njegovim mentalnim sposobnostima kako bi se imao mentalni rast i razvoj. Onaj koji želi biti čovjek uma i intelektualnih dostignuća, ali koji neće vršiti svoj um kroz procese mišljenja, neće imati mentalni rast. Ne može imati mentalne moći bez mentalnog rada.

Slobodni koji žele duhovne stvari neće ih donijeti. Da bi bio duh, treba raditi na duhu. Da bi stekao duhovno znanje, mora se raditi s onim malim duhovnim znanjem koje ima, a njegovo će se duhovno znanje srazmjerno povećavati.

Fizičke i psihičke emocionalne, mentalne i duhovne prirode čovjeka sve su povezane jedna s drugom, a ti različiti dijelovi njegove prirode djeluju svaki u svijetu kojem on pripada. Fizičko tijelo čovjeka djeluje u fizičkom svijetu i pripada mu. Njegove želje ili emocije djeluju u psihičkom ili astralnom svijetu. Njegovo načelo uma ili razmišljanja aktivni je uzrok svih misli i stvari u mentalnom svijetu, čiji se rezultati vide u nižim svjetovima. Njegovo besmrtno duhovno jastvo je ono što zna i istraje u duhovnom svijetu. Viši svjetovi dosežu, okružuju, podržavaju i utječu na fizički svijet, kao što to čine viši principi čovjeka i povezani su s njegovim fizičkim tijelom. Kad čovjek zna i misli i želi u svom fizičkom tijelu, ti principi djeluju, svaki u svom svijetu, i dovode do određenih rezultata zbog kojih djeluju u svakom od svjetova.

Slobodno željni praznog hranitelja ne djeluje u svim svjetovima, ali gorljiva želja upornog željnog tima utječe na sve svjetove. Onaj ko se prepušta besposlenom željama, u fizičkom svijetu ne djeluje pozitivno, jer njegovo tijelo nije zauzeto, niti se ponaša u duhovnom svijetu, jer nije dovoljno ozbiljan i ne djeluje iz znanja. Neiskreni tragač odvaži se svojim željama u psihičkom ili astralnom svijetu i omogućava da se njegov um poigrava predmetima koje njegove želje sugeriraju. Ova misaona igra s predmetima njegovih želja vremenom će dovesti do fizičkih rezultata, osim lijenosti tijela i uma koji proizlaze iz praznog želja, a fizički će rezultati odgovarati nejasnoći njegove misli.

Žarko želi upornog želioca koji sebično želi ono što mu je ispuniti želje ili sklonosti za užitke, a utječe na sve svjetove kroz različite dijelove njegove prirode koji su pogođeni upornim željama. Kad se čovjek počne uporno baviti nečim što nije po zakonu, njegovo duhovno jastvo koje zna da nije u pravu i čiji je glas njegova savjest, kaže: Ne. Ako se pokorava savjesti, prestaje sa željom i nastavlja dalje svojim legitimnim potjerama. Ali uporni prevarant obično ne posluša savjest. To okrene gluvo uho i tvrdi da je sasvim u redu da ima ono što želi i šta će ga, kako kaže, učiniti sretnijim. Kad čovjek demantira znanje o duhovnom jastvu koje je navijestila savjest, savjest ostaje tiha. Čovjek odbacuje znanje koje bi ono davalo, a njegovo duhovno jastvo pokazuje se nečasno. Takvo djelovanje u mišljenju čovjek ometa ili prekida komunikaciju između njegova mišljenja i njegova duhovnog jastva, a duhovno jastvo u duhovnom svijetu uzrokuje da duhovni svijet bude proporcionalno isključen iz tog čovjeka. Kako se njegovo razmišljanje okreće onim stvarima želja za kojima želi, njegova misao koja djeluje u mentalnom svijetu sve misli u mentalnom svijetu povezane s njegovom željom pretvara u one stvari za kojima želi i koje su udaljene od duhovnog svijeta. Njegove emocije i želje djeluju u psihičkom ili astralnom svijetu i privlače njegove misli na objekt ili stvar za kojom želi. Njegove želje i misli zanemaruju sve stvari koje bi ometale ostvarenje njegove želje, a sva njihova sila usredotočena je na ostvarenje iste. Na fizički svijet utječu te želje i misli koje djeluju za neki željeni objekt, a druge fizičke dužnosti ili stvari se uskraćuju, svrgavaju ili miješaju dok se želja ne ispuni.

Ponekad onaj koji počne priželjkivati ​​vidi u želji da je bolje ne biti previše uporan i prestati sa željom. Ako zaključi da će prekinuti jer vidi da je to nerazumno za njega ili da je najbolje da njegovu želju stekne legitimnim naporima i industrijom, mudro je odabrao, a svojom odlukom prekinuo je ciklus želja i svoju energiju pretvorio u više i bolje kanale.

Ciklus želja proces je od početka želje do njegovog okončanja dobijanjem željenih stvari. Nijedna stvar koja se priželjkuje nikada se ne dobija, osim kroz čitav ciklus želja. Ovaj proces ili krug želja započinje u svijetu i na ravnini onog svijeta u kojem je stvar koja se priželjkivala treba dobiti, a ciklus je završen dobivanjem željenih stvari, koje će biti na istom svijetu i u ravnini tamo gde je počela želja. Ono za čim čovjek želi obično je jedna od bezbrojnih stvari fizičkog svijeta; ali prije nego što to uspije, mora uspostaviti snage djelovanja u mentalnim i psihičkim svjetovima, koji reagiraju na fizički svijet i dovode mu predmet svoje želje.

Ovaj ciklus svog želja može se usporediti s linijom magnetske i električne sile koja se proteže izvan njegova tijela i nastavlja se procesom želja i razmišljanja, kroz psihički i mentalni svijet i natrag kroz ponovno, a zatim predmetom želja se materijalizira u fizičkom objektu, što predstavlja kraj ili ostvarenje ciklusa želja. Duhovne i mentalne i psihičke naravi čovjeka su u dodiru s njegovim fizičkim tijelom i na njih se utječe svaki utjecaj i objekt fizičkog svijeta. Ti utjecaji i objekti djeluju na njegovo fizičko tijelo, a fizičko tijelo reagira na njegovu psihičku prirodu, a njegova psihička priroda reagira na njegovom principu razmišljanja, a njegov princip razmišljanja djeluje prema svom duhovnom jastvu.

Predmeti i utjecaji fizičkog svijeta djeluju na njegovo tijelo i utječu na njegove želje i emocije kroz fizičke organe njegovih čula. Osjetila pobuđuju njegove želje dok izvještavaju o onome što su opazili kroz svoje organe u fizičkom svijetu. Njegova želja prirode poziva na njegov princip razmišljanja da se brine o tome da li dobije ono što želi. Na princip razmišljanja utiču rekviziti koji su napravljeni, u skladu s njihovom prirodom i kvalitetom, a ponekad i svrhom u koju su željeni. Princip razmišljanja ne može spriječiti da duhovno jastvo shvati prirodu svojih misli na početku svoje želje. Ako su željene stvari za dobro tijela, duhovno ja ne zabranjuje principu razmišljanja da se uključuje u misao kako bi ih nabavio. Ali ako su željene stvari nepravilne, ili ako je misao protiv zakona mentalnog i psihičkog svijeta, duhovno sebstvo kaže: Ne.

Ciklus želje počinje kada osjetila prijave neki predmet u svijetu koji želja želi i s kojim se princip mišljenja bavi. Psihička i mentalna priroda čovjeka bilježi želju govoreći: Želim ili želim ovo ili ono. Tada um djeluje iz mentalnog svijeta na atomsku materiju, životnu materiju, a um nastavljajući tako djelovati pokreće ili prisiljava životnu materiju u oblik za kojim žude njegove želje. Čim se život dovede u formu mišlju, želje ili psihička priroda čovjeka počinju da povlače taj nematerijalni oblik. Ovo povlačenje je sila koja djeluje slično onoj privlačnosti koja postoji između magneta i željeza koje vuče. Kako se čovjekova misao i njegova želja nastavljaju, one djeluju kroz mentalne i psihičke ili astralne svjetove na umove i emocionalne prirode drugih ljudi. Njegove misli i želje su usmjerene ka ostvarenju njegove želje, a često je slučaj da su drugi prisiljeni njegovim upornim razmišljanjem i željom da se povinuju ili pristanu na njegovu misao i želju za zadovoljenjem njegove želje, iako znaju ne bi trebalo. Kada je želja dovoljno jaka i dovoljno uporna, ona će odvratiti sile života i želje drugih koje ometaju dovođenje želje u formu. Dakle, iako želja ometa redovne radnje života drugih ili imovine ili posjeda drugih, ono što se želi postići će se postići kada onaj koji želi bude dovoljno uporan i jak. Ako je dovoljno jak i uporan, uvijek će se naći ljudi čija će karma prošlosti omogućiti da budu uvučeni u igru ​​i poslužiti kao sredstvo za zadovoljenje njegove želje. Tako da konačno dobije ono što je priželjkivao. Njegova želja za tim primorala je njegov princip razmišljanja da nastavi svoje djelovanje u mentalnom svijetu; njegov princip mišljenja je djelovao na život i mišljenje drugih kroz mentalni svijet; njegova želja je povukla stvar koju želi i koju su drugi inducirali svojim emocijama da bude sredstvo za opskrbu; i, konačno, fizički objekt je kraj ciklusa ili procesa njegovih želja s kojima se suočava. Ciklus priželjkivanja ilustrovao je osoba koja je poželjela dvije hiljade dolara (kao što je navedeno u “Želja” u prošlom broju br Riječ.) „Želim samo dvije hiljade dolara i vjerujem da ću ih dobiti ako nastavim željeti. . . . Nije me briga kako će doći, ali želim dvije hiljade dolara. . . . Uvjeren sam da ću ga dobiti.” I ona je to uradila.

Dvije tisuće dolara iznosio je iznos koji se odnosi na njenu želju i misao. Bez obzira na to kako će je dobiti, željela je dvije tisuće dolara i u najkraćem roku. Naravno, nije namjeravala niti željela da dobije dvije tisuće dolara tako što će umrijeti njen muž i primiti iznos za koji je on osiguran. Ali to je tada bio najlakši ili najkraći način za dobivanje tog iznosa; i tako, kako je njen um zadržao dvije tisuće dolara zbog toga što je ometala životne struje i to reagovalo na život njenog supruga, a gubitak supruga bila je cijena koju je platila za ostvarenje svoje želje.

Vatreni željni uvek plaća cenu za svaku želju koju dobije. Naravno, ova želja za dvije hiljade dolara ne bi mogla uzrokovati smrt ženinog muža da zakon njegovog života to nije dopuštao. Ali smrt je u najmanju ruku bila ubrzana prevelikom željom njegove žene, a dopuštala ju je to što nije imao svrsishodne predmete za život koji bi se oduprli uticajima koji su na njega nanijeli da dovedu do njegovog kraja. Da je njegova misao odoljela silama koje su dovele do njegove smrti, to ne bi spriječilo tako gorljivog priželjkivača da ostvari svoju želju. Snage misli i života išle su linijom najmanjeg otpora i odvraćane od misli jedne osobe, našle su se do izražaja uz pomoć drugih, sve dok nije postignut željeni rezultat.

Kao i definitivan postupak želje, kojim željni čovjek dobija stvar za kojom želi, postoji period ili vrijeme između stvaranja i ostvarenja želje. To razdoblje, dugo ili kratko, ovisi o volumenu i intenzitetu njegove želje i o snazi ​​i smjeru njegove misli. Dobar ili zli način na koji predmet dolazi do onoga koji ga želi, a rezultati koji slijede nakon dobivanja uvijek se odlučuju u osnovi motiva koji je omogućio ili izazvao stvaranje želja.

Nesavršenosti su uvijek prisutne u željama bilo koga. U želji za željenim objektom, onaj koji želi gubi iz vida ili nije svjestan rezultata koji mogu ili će pratiti ostvarenje njegove želje. Nesvjestan ili gubljenje iz vida rezultata koji će vjerovatno pratiti ciklus želje od njegovog početka do ostvarenja želje je zbog nedostatka diskriminacije, prosuđivanja ili nepažnje o rezultatima. Sve su to zbog neznanja onoga koji želi. Tako da su nesavršenosti koje su uvijek prisutne u željama posljedica neznanja. To pokazuju rezultati priželjkivanja.

Stvar ili uvjet za koji čovjek želi rijetko je ako ikad ono što je očekivao da će biti, ili ako dobije upravo ono što je želio donijet će neočekivane poteškoće ili tugu, ili će dobivanje želje promijeniti uvjete koje željeli ne želi promijenio, ili će ga odvesti ili zahtijevati da radi ono što ne želi. U svakom slučaju, dobijanje želje donosi sa sobom ili uzrokuje neko razočaranje ili nepoželjnu stvar ili stanje, o čemu se nije željelo u vrijeme želje.

Onaj kome je data želja želi se informirati o tim činjenicama prije nego što započne svoju želju, a često odbija saznati činjenice nakon što je suočio sa razočaranjima koja su uslijedila u ostvarivanju njegove želje.

Umjesto da nauči ispraviti nesavršenosti razumijevanjem prirode i uzroka i procesa želje, nakon što se suočio s razočaranjima u želji, obično, kad je nezadovoljan ostvarenjem jedne svoje želje, počne poželjeti nešto drugo, pa slijepo žuri iz jedne želje u drugu.

Dobijamo li što od toga što nemamo ono što želimo, poput novca, kuća, zemljišta, odjeće, ukrasa, tjelesnih užitaka? I dobivamo li išta od toga što nemamo slavu, poštovanje, zavist, ljubav, superiornost nad drugima ili prednost položaja, bilo kojeg ili svega onoga što želimo? Nepostojanje ovih stvari pružit će nam samo priliku da kroz nju dobijemo iskustvo i znanje koje bi trebalo biti žetva prikupljena iz svakog takvog iskustva. Iz nedostatka novca možemo naučiti ekonomiju i vrijednost novca kako ga ne bismo rasipali, već dobro iskoristili kad ga dobijemo. To se odnosi i na kuće, zemljišta, odeću, užitak. Dakle, ako ne naučimo šta možemo od toga da ih ne imamo, kad ih imamo, mi ćemo ih rasipati i zloupotrebljavati. Nemajući slavu, poštovanje, ljubav, visoki položaj u kojem izgleda da uživaju drugi, pruža nam se mogućnost da naučimo ljudske biće nezadovoljene želje, potrebe, ambicije, težnje, naučimo kako da dobijemo snagu i razvijemo samopouzdanje i, kad imamo ove stvari, o poznavanju svojih dužnosti i o tome kako postupati prema onima koji su siromašni i zanemareni, u potrazi, koji su bez prijatelja ili imanja, ali koji žude za svim tim.

Kad se nešto što je želelo dobije, bez obzira na to koliko je ponizno bilo, postoje prilike koje dolaze s njim, a koje se gotovo neminovno gube iz vida, gube se i bacaju. Ovu činjenicu ilustrira ona jednostavna mala priča o tri želje i crnom pudlu. Mogućnosti triju želja izgubljene su iz vida ili zatamnjene željom trenutka, apetitom. Tako da je prva želja ili prilika nepromišljeno iskorištena. Ova nepromišljena upotreba prilika dovela je do gubitka druge prilike, koja je korištena za ublažavanje ljutnje ili negodovanja zbog greške što je dobro iskoristio dobru priliku. Jedna greška koja je pomno pratila drugu, rezultirala je zbrkom i strahom. Videla se samo neposredna opasnost ili stanje i, instinkt da se ublaži kao najviša, posljednja prilika da se mudro poželi izgubljena je u davanju trenutka želji trenutka. Mnogi će vjerovatno reći da je mala priča samo bajka. Pa ipak, kao i mnoge bajke, ona je ilustracija ljudske prirode i namijenjena je ljudima da vide koliko su to smiješne u njihovim željama.

Želja je s čovjekom postala navika. U svim stanicama života ljudi rijetko sudjeluju u razgovoru bez izražavanja mnogih želja. Tendencija je priželjkivati ​​nešto što još nisu dobili ili poželjeti ono što je prošlo. Što se tiče vremena koje su prošle, često se može čuti: „Oh, to su bili srećni dani! kako bih želio da možemo živjeti u tim vremenima! “pomenuvši neko vrijeme koje je prošlo. Mogu li iskusiti svoju želju, kao i odvjetnik koji je sebi poželio u doba kralja Hansa, osjećali bi se prilično jadno kada bi našli svoje trenutno stanje uma u skladu s tim vremenima i vremenima tako bolesnim za njihovu sadašnjost način življenja, da bi im povratak u sadašnjost bio bijeg od bijede.

Još jedna uobičajena želja je: „Kakav je to sretan čovek, voleo bih da sam na njegovom mestu!“ Ali, ako je to moguće, morali bismo doživeti više nesreće kakvu smo poznavali, a najveća želja bi bila da ponovo budemo nečiji ilustrovana je željama stražara i poručnika. Poput onoga koji je želio da mu glava prođe kroz ogradu, čovjek nije u stanju ostvariti potpunu želju. Uvijek se nešto zaboravi da se želja ispuni i zato ga ta njegova želja često dovede u nesretne uvjete.

Mnogi su često razmišljali o tome što bi željeli biti. Ako bi im rekli da mogu biti ono što su se oni, na idealan način, radovali, želeći da to budu sada, pod uslovom da budu zadovoljni i ostanu odabrani na žrebu, malo je onih koji ne bi pristali na to uslov i želja. Pristajući na takve uvjete, oni bi dokazali svoju nesposobnost da se bave željom, jer ako su ideali bili veliki i vrijedni i daleko izvan postojećeg stanja, to bi, iznenada bi dolazilo u njegovu realizaciju, donijelo do njih osjećaj nesposobnosti i nedostojnosti. što bi uzrokovalo nesreću, a oni ne bi bili u stanju ispuniti dužnosti idealne države. S druge strane, i ono što je najvjerojatnije s onim koji bi pristao na takve uvjete, stvar ili položaj, iako naoko privlačan, dokazivali bi obrnuto kada bi se dobili.

U želji za takvim nepoželjnim stvarima svojedobno je ilustrirao mali dječak koji je odgajan s puno pažnje. Jednom prilikom posjete njegovoj majci njegova tetka proširila je temu dječakove budućnosti i pitala koja je profesija odlučila da uđe. Mali Robert je slušao njihov razgovor, ali pritisnuo je nos uz prozorski prozor i zlobno pogledao na ulicu. "Pa, Robby", rekla je njegova tetka, "da li si razmišljao kakav bi bio da budeš kad si muškarac?" "O ​​da", rekao je mali čovek kad je klimnuo na stvar u ulici na kojoj je nameravao , "O da, tetko, želim da budem ashman i vozim košaricu pepela i bacam velike kante pepela u kola, kao što to čini i čovek."

Oni od nas koji bi pristali da se vežemo za uvjete koje bi dovela njegova želja jednako su nekvalificirani da u ovom trenutku odlučimo o državi ili položaju koji je najbolji za našu budućnost kao što je bio mali Robert.

Doći iznenada, ono za čim smo žarko željeli je da imamo nezrelo voće koje je narezano. Čini se privlačnom za oko, ali je gorkog okusa i može uzrokovati bol i nevolje. Željeti i ostvariti nečiju želju je donošenje silom i protiv prirodnog zakona koji je izvan sezone i na mjestu, a koji možda nije spreman za upotrebu i za koji je igrač nespreman ili za koji je nesposoban da ga iskoristi.

Možemo li živjeti bez želje? Moguće je. Oni koji pokušavaju živjeti bez želje su dvije vrste. Asketi koji se povlače u planine, šume, pustinje i koji ostaju u samoći gdje su sklonjeni od svijeta i tako bježe od njegovih iskušenja. Druga klasa radije živi u svijetu i uključuje se u aktivne dužnosti koje im nameće njihov životni položaj, ali pokušavaju ostati netaknuti za stvari oko kojih su okruženi i ne utječu na svjetska iskušenja. Ali relativno je malo takvih muškaraca.

Zahvaljujući našem neznanju i našim željama i željama, mi se prebacujemo ili jurimo iz jedne stvari ili stanja u drugu, uvijek nezadovoljni onim što imamo i uvijek priželjkujemo nešto drugo i teško, ako ikad razumijemo šta imamo i što jesmo. Naša sadašnja želja dio je karme naše prošlosti i zauzvrat ulazi u stvaranje naše buduće karme. Prolazimo u krug želja i iskustava iznova i iznova, a da ne dobijemo znanje. To nije potrebno poželjeti glupo i zauvijek biti žrtva naših glupih želja. Ali i dalje ćemo biti žrtve glupih želja sve dok ne naučimo znati uzrok kao i postupak i rezultate želje.

Izdvojen je proces želje i njegovi rezultati. Neposredni uzrok je zbog neznanja i želja koje ikada ostaju nezadovoljene. Ali temeljni i udaljeni uzrok naše želje je inherentno ili latentno znanje o idealnom savršenstvu, kojem teži um. Zbog ovog svojstvenog uvjerenja o idealnom stanju savršenstva, princip mišljenja ukrašava se i obmanjuje željama i potiče na traženje svog ideala savršenstva kroz osjetila. Sve dok želje mogu toliko zavesti um da ga natjeraju da negdje traži, negdje na mjestu ili u vremenu za svoj ideal, toliko će se nastaviti i ciklusi želja. Kada se energija uma ili misaonog principa okreće prema sebi i namerava otkriti vlastitu prirodu i moć, ona se ne odvodi i obmanjuje željom u vrtlogu osjetila. Onaj koji uporno okreće energiju principa razmišljanja na sebi naučit će spoznati idealno savršenstvo koje mora postići. Znat će da može dobiti bilo šta što ga poželi, ali to onda neće poželjeti. Zna da može živjeti bez želje. I to čini, jer zna da je svaki put u najboljem stanju i okruženju i ima mogućnosti koje će najbolje priuštiti sredstva za daljnje postizanje savršenstva. On zna da su sva prošla misao i djelovanje pružili sadašnje uvjete i uveli ga u njih da su oni potrebni da bi mogao prerasti iz njih, naučeći ono što drže za njega, i zna da bi želio biti išta drugo nego ono on bi, ili u bilo kojem drugom mjestu ili uvjetima koji nisu ovdje, uklonio sadašnju priliku za napredak i odgodio vrijeme njegova rasta.

Za svakoga je dobro raditi dalje prema svom izabranom idealu, a najbolje je da od sadašnjeg prema tom idealu radi bez želje. Svatko od nas je u ovom trenutku u najboljem stanju u kojem mora biti. Ali on bi trebao ići dalje, radeći njegov rad.